Prilično je paradoksalno da izbor rektora najvećeg univerziteta u Srpskoj ne izaziva ni približno veliko interesovanje javnosti u odnosu na značaj funkcije koja se bira. Većina medija je ovlaš propratila cijelu priču o izboru rektora, puštajući samo vijest da je objavljen konkurs i imena kandidata. Praktično niko se nije ozbiljno bavio ni biografijama petorice kandidata od kojih svaki po svojim profesionalnim referencama zaslužuje prestižnu fotelju, a kamoli programima koje su ponudili i onim što planiraju da urade kako bi Banjalučki univerzitet postavili na mjesto koje zaslužuje.
Ruku na srce, rijetki mediji su pokušali da pridaju značaj ovom pitanju, ali nisu naišli na ozbiljno interesovanje konzumenata medijskih sadržaja ili jednostavnije, čitalaca i gledalaca. Umjesto toga, javnost je proteklih dana bila zaokupljena novom svađom između vladajuće koalicije i Saveza za promjene, ovog puta oko mehanizma koordinacije (svaka čast svima koji znaju o čemu se radi) i sagom u vezi s hapšenjem vlasnika Pavlović banke Slobodana Pavlovića, odnosno kreditom koji je ova banka sigurno dala Miloradu Dodiku, a da li 2007. ili 2008. godine, to je pitanje, ne za milion dolara, već za 750.000 evra.
Pored toga, u fokusu javnosti, doduše nakratko, jer su pomenuti mehanizam koordinacije i (ne)postojeći kredit s toga skrenuli pažnju, bilo je i najblaže rečeno, “povlačenje ručne” od strane vladajuće koalicije u vezi s referendumom o Sudu i Tužilaštvu BiH. Bilo je još nekih, manje ili više društveno bitnih događaja kojima su se bavili mediji, ali je porazno mala količina novinskih tekstova, radijskih emisija i televizijskog programa posvećenih pitanju izbora rektora.
Elem, prvi čovjek najvećeg univerziteta u Srpskoj trebalo bi da bude izabran na današnjoj sjednici senata, a da prije toga, što bi bilo potpuno normalno, javni prostor nije bio zaokupiran dijaloškim emisijama, debatama i ozbiljnim novinskim analizama i kandidata i njihovih programa s ciljem da na funkciju koja po prestižu mora da bude iznad one ministra prosvjete koja je potpuno profanisana, dođe najbolji i najkompetentniji kandidat. Glavni krivac što to nije tako opet je politika, i zbog toga u potpunosti dolazi do izraza porazna misao koja govori da učenje i sticanje znanja i nije najbolji izbor u životu. A ona kaže “zatvori knjigu, otvori oči, jer – sve je prevara”.
