Ukupno 35 Srba iz Šamca proglašeni su krivim za ratne zločine i osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, a da za to nisu znali! Neki od njih čak su osuđeni i na smrt, ali im je kazna preinačena.
O ovom pravnom apsurdu bez presedana, “osuđenici” su saznali tek prije nekoliko dana, iako su presude donesene prije više od 20 godina! Kako saznaje Press, Opštinski sud u Orašju je prije dvadesetak dana dostavio 35 pravosnažnih presuda Osnovnom sudu u Modriči, a koje je još u ratu donio Vojni sud u Orašju. Svi Srbi osuđeni su za ratne zločine, navodno počinjene tokom 1993. i 1994. godine, a suđeno im je u odsustvu. Međutim, ne samo da nisu na vrijeme informisani o presudama koje su protiv njih donesene, nego ih niko nije obavijestio ni da se protiv njih vodi bilo kakav postupak, te nisu mogli ni da učestvuju u svojoj odbrani.
Među osuđenim Srbima ima i nekoliko ljudi koji su se tokom i nakon rata nalazili na javnim funkcijama ili su danas na nekim čelnim lokalnim pozicijama, te im nije jasno zašto im je suđeno u odsustvu, kada su sve vrijeme bili dostupni pravosudnim organima. Među osuđenicima su, kako nezvanično saznajemo, bivši načelnik opštine Šamac Mirko Lukić, nekadašnji zamjenik predsjednika opštine Slobodan Sjenčić, bivši komandant bataljona, a danas predsjednik Turističke organizacije Šamac Mladen Radović, te brojni drugi njihovi sugrađani.
Predsjednik Osnovnog suda u Modriči Vinko Miladinović potvrdio je da su presude dobili i “zaveli ih”.
– Za dio presuda nije dostavljen dovoljan broj primjeraka. Oni koji su presuđeni, biće pozivani i dobiće presude. Većina osuđenih nije do sada znala da ove presude postoje. U vrijeme kada su one donesene moglo se suditi u odsustvu, a u svakom slučaju imaju pravo da traže ponovljeno suđenje – kratko je istakao Miladinović.
Aktuelnog predsjednika TO opštine Šamac Mladena Radovića, Vojni sud u Šamcu osudio je na smrtnu kaznu, ali je presuda naknadno preinačena u 20 godina robije! On je za naš list ispričao da je ogorčen ovakvim postupkom koji prati niz apsurda, a ocjenjuje i da su same presude donesene pod kontroverznim okolnostima, da im je stavljeno na teret sve što je nekom palo na pamet, te da je bilo dovoljno da svega nekoliko svjedoka “pod pritiskom daju izjave”, pa da se ljudi osude na dugogodišnju robiju.
Lukić: Ne znam ni da li sam imao odbranu
Bivšeg načelnika opštine Šamac Mirka Lukića sud u Orašju je osudio na 13 godina zatvora.
– Vojni sud je to radio u odsustvu. Niko me nije tražio da dam izjavu niti da se branim. Ne znam ni da li sam imao odbranu – istakao je Lukić.
Smatra i da su presude donesene redom protiv ljudi koji su imali ikakvu ratnu ulogu na ovom području.
– To nije išlo selektivno, nego sistemski. Protiv koga god su imali nekakve generalije, oni su napisali presude – dodao je Lukić.
On je kazao i da su slične presude, koje su donosili drugi sudovi, poput suda u Brčkom, poništene.
Ovo je skandal
– Ovo nije izolovan slučaj ili incident nego skandal u koji treba da se uključe sve institucije Srpske jer je 35 ljudi i njihovih porodica u pitanju. Ljudi su u strahu i panici – kazao je Radović.
On je istakao i da je za vrijeme rata bio komandant bataljona, a suđeno mu je i za formiranje logora i prisilnu mobilizaciju.
– Ja sam bio u rovu. Ne postoji šansa da sam mogao izdavati takve naredbe, to zna svako ko se iole razumije u vojsku. Međutim, oni su klepali tamo šta im padne na pamet i onda gomilali godine. Dovedeni smo pred svršen čin i sad treba da idemo u zatvor. Toliko ljudi da se osudi za ovako malen grad, previše je. Pa mi smo dobili više kazne nego šamačka grupa kojoj je suđeno u Hagu – dodao je Radović.
U Opštinskom sudu u Orašju juče nisu htjeli da komentarišu ovaj slučaj putem telefona, već su zatražili da im pismeno pošaljemo pitanja.
Na nakaradnu praksu ukazao i OEBS
Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) svojevremeno je kao negativan primjer u suđenjima za ratne zločine, navela upravo sud u Orašju. Ovaj sud je izdvojen u njihovom dokumentu “Napredak i prepreke u suđenju za ratne zločine u sudovima u BiH” iz marta 2005. godine.
– U ispolitizovanom kontekstu, pojedina istražna tijela, policija i tužilaštvo, počeli su sa istragama i procesuiranjem predmeta u kojima se navodno radilo o ratnim zločinima. Opravdano se sumnja da je u velikom broju predmeta došlo do proizvoljnih hapšenja i nepravičnih službenih postupaka. Na primjer, u periodu od 1992. do 1995. godine, Vojni sud u Orašju je u odsustvu osudio 47 osoba, optuženih za ratne zločine, a u nekim predmetima je izrečena smrtna kazna, a koja je nakon ukidanja smrtne kazne 1998. godine, preinačena u kaznu od 20 godina zatvora. Nakon upućivanja ovih predmeta u Haški sud, 2001. godine, 42 predmeta su dobila kategoriju B, odnosno nedovoljno dokaza da se opravda hapšenje ili podizanje optužnice – navedeno je prije deset godina u stavu i mišljenju OEBS-a.
