Prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, kome bi sutra u Haškom tribunalu trebalo da bude izrečena presuda, poručuje da ne postoji razuman sud koji bi ga osudio i odbacuje sve spekulacije da bi presuda ili bilo koji njen dio mogli da ugroze Republiku Srpsku.

“Moja su očekivanja ista. Znam šta sam htio, šta sam uradio, čak i o čemu sam sanjao, i ne postoji razuman sud koji bi me osudio koliko god da je visokopozicioniranih srpskih zvaničnika osuđeno”, rekao je Karadžić, koji se od polovine 2008. godine nalazi u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala u Ševeningenu.

Govoreći o dešavanjima u Srebrenici, on je rekao da zločine u tom mjestu ne može negirati, ali da smatra da su preuveličani i protivi se pozadini onoga što se desilo.

Što se Srebrenice tiče, ističe Karadžić, ono što se desilo u stvarnosti dovoljno je loše, pa nikakvo uveličavanje ne pomaže da dođe do razumijevanja i mira.

“Nepotrebno ubistvo jednog jedinog čovjeka je užasavajuće, a kamoli ubistvo sigurno najmanje nekoliko stotina ljudi, što je, naprimjer, neupitni broj žrtava s povezima. Oni koji su to uradili prije svega su neprijatelji Srba, a zatim neprijatelji tih porodica, a onda i muslimanske zajednice”, rekao je Karadžić za Birn.

On naglašava da se oštro protivi tvrdnji da su policija ili vojska počinile nešto samo zato što je to počinio neki pripadnik vojske ili policije, jer se mora utvrditi da li je neko počinio zločin na svoju ruku ili je dobio zadatak od svoje komande.

“Uglavnom, direktni izvršioci su po svaku cijenu krili svoja zlodjela od direktnih pretpostavljenih kako bi izbjegli kaznu, a u takvom slučaju to uopšte nisu počinile zvanične snage”, navodi Karadžić.

Prema njegovim riječima, isto važi i za 3.500 srpskih žrtava na srebreničkom području.

Govoreći o događaju na sarajevskim Markalama, on ističe da nijedan Srbin ne bi bio osuđen da mu se sudi na osnovu dokumenata UN i to pred sudom UN.

Karadžić je rekao da je njegova “stalna borba za očuvanje mira, sprečavanje rata i smanjenje patnji svih ljudi bez obzira na vjeru, predstavljala uzoran trud vrijedan poštovanja prije nego progon”.

Za ratna dešavanja Karadžić je okrivio strano miješanje, pojasnivši da bi ostvario konstruktivno i kompromisno rješenje sa tadašnjim muslimanskim liderom Alijom Izetbegovićem jer su, kako je rekao, bili na “plodonosnom putu”.

“Gospodin Izetbegović je želio poseban politički i vjerski angažman za muslimansku zajednicu, koji se nije mogao primijeniti na Srbe i Hrvate, a ja se tome nisam protivio ni u kojem pogledu”, rekao je Karadžić.

Prema njegovim riječima, Izetbegović je pretpostavio da mu je za taj projekat trebala nezavisnost, tako da je predložio pođelu BiH na neku vrstu kantona ili sastavnih jedinica.

“Da je umjesto Dejtonskog proveden Lisabonski sporazum, svi bismo bili puno sretniji”, smatra Karadžić.

Govoreći o očekivanjima u vezi sa izricanjem presude, on kaže da će sudsko vijeće u njegovom slučaju imati pred sobom samo dokaze iz njegovog slučaja, a ne i iz drugih slučajeva, odnosno sa suđenja ostalim Srbima optuženim za ratne zločine.

“Ako bi prethodna suđenja trebalo da budu od bilo kakvog uticaja, a kamoli presudna, sva bi naredna suđenja bila bespotrebna. A ako je politika uticajna, onda boginji pravde oči uopšte nisu zavezane”, navodi Karadžić.

On smatra da brojne srpske policijske i vojne zvaničnike, koji su osuđeni na više od 2.000 godina zatvora, nije trebalo ni optužiti, a kamoli izreći im drakonske kazne, tim prije što je “ovaj građanski rat bio nastavak unutrašnjih ratova uz mnogo osvetničkih osjećanja, ogorčenosti, starih mržnji i novih ambicija za dominaciju nad komšijama”.

Odgovarajući na pitanje u vezi sa njegovim i suđenjem komandantu Vojske Republike Srpske generalu Ratku Mladiću, koji je optužen za slične zločine, Karadžić je rekao da ima mnogo primjedbi na generala Mladića i druge oficire “starog kova”, ali da se nijedan od njih nije mogao okriviti za zločine.

“Da jeste, ja bih sklonio neke od njih kojima sam sudio na mnogo lakši način, jer ne bih pokrivao nikoga. Ne vjerujem da će moja presuda imati bilo kakav uticaj na Mladićev slučaj. Moja je obaveza bila da pozovem svakoga ko je nešto znao da svjedoči, a njihovo je pravo bilo da svjedoče ili ne”, kaže prvi predsjednik Republike Srpske.

Ističući da “ne gaji teška osjećanja iz prošlosti”, Karadžić je potvrdio da mu je bilo važno da aktuelni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik svjedoči na suđenju u Hagu, tim prije jer je on tokom rata bio cijenjeni lider opozicije i na sudu je bilo važno čuti njegovo mišljenje.

On kategorično tvrdi da 1992. godine nije bilo nikakvog genocida, što mu se stavlja na teret, već samo haos koji su svi prije toga viđeli u Hrvatskoj i predviđeli da će se desiti u BiH, ako počne građanski rat.

“O tome je javno raspravljano u Skupštini BiH, gdje sam molio sve poslanike i partnere u vladi da ne nastave sa nametanjem jednostranih mjera koje su bile potpuno neprihvatljive za jedan od tri naroda, a ja sam optužen kao da sam prijetio ili ubjeđivao partnere da nastave sa tom politikom”, podsjeća Karadžić.

On je odbacio sve spekulacije da bi presuda ili bilo koji njen dio mogli ugroziti Republiku Srpsku, jer nije optužena ni ona ni srpski narod, nego Radovan Karadžić, prvi predsjednik Republike Srpske.

Prema tome, poručuje Karadžić, kakva god da bude njegova sudbina, to neće uticati na sudbinu Republike Srpske i njenih građana.

“A, što se mogućeg komešanja u zemlji tiče, mislim da toga ne bi trebalo da bude i nadam se da neće ni biti. Nijedan pojedinac ne bi trebao da bude toliko važan, a naša osjećanja ostavimo u sebi umjesto na ulici”, poručuje Karadžić.

On naglašava da bi njegovo oslobađanje poništilo mnoge ozbiljne probleme koji su se desili tokom procesa.

“Da je ovdje sjedila porota, takvi bi problemi imali odlučujući uticaj na ishod, ali sve se to može kompenzovati stručnošću onih koji vijećaju, jer će oni vijećati na osnovu dokaza, a ne na osnovu moje izvedbe u sudnici. Da budem ozbiljan, za sve nas sa Balkana postoje teškoće koje zasjenjuju suđenja i dovode u pitanje ekstrateritorijalnu vrstu pravde. Vidjećemo”, rekao je Karadžić.

On je potvrdio da je zatražio istragu o bolestima pritvorenika u Hagu, jer smatra da situacija sigurno nije uobičajena i da je stopa malignih oboljenja prevelika, tako da se to ne može zanemariti.

Karadžić poručuje da ne namjerava da se u slučaju oslobađajuće presude vrati u politiku, već bi radije da svoje dragocjeno vrijeme provodi sa porodicom i da se bavi književnošću.

Za kćerku Sonju kaže da je “veoma sposobna i aktivna dama”, te da je srećan što se priključila SDS-u u politici, posebno zato što je zainteresovana za poboljšanje vrijednosti ljudskih života, a ne za teške teme.

Karadžić je komentarisao i predstojeću presudu lideru srpskih radikala Vojislavu Šešelju, navodeći da će Šešelj, “ako takozvana međunarodna zajednica treba presedan tuženja i osude lidera opozicije, koji nikome nije komandovao i nije uradio ništa osim što je pričao, dobiti bar 15 dana kazne, samo da se uspostavi presedan”.

SRNA

Прочитајте више на: http://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=193762