Najveći ruski poznavalac Haškog tribunala, publicista i profesor prava Aleksandar Mezjajev smatra da u Haškom tribunalu nije predstavljen nijedan dokaz lične krivice Radovana Karadžića.
“Proces je pratilo kršenje prava optuženog – nije bilo nijednog prava koje Karadžiću nije bilo narušeno”, ocjenjuje Mezjajev u tekstu “I nema naročitog smisla bojati se smrti…”, što je stih iz jedne Karadžićeve pjesme.
Mezjajev ističe da, prema međunarodnom pravu, optuženi ima pravo da dobije sva dokumenta koja posjeduje tužilaštvo, međutim, Karadžiću je haško tužilaštvo, kako bi ga dodatno ponizilo, tek dan uoči izricanja presude, 23. marta, predalo više od 200 stranica oslobađajućih dokumenata!
On ocjenjuje da je Karadžić odlično znao da ga neće osloboditi, jer bi to značilo da bi taj haški sud, koji je saopštio da je u Srebrenici “izvršen genocid”, srušio ne samo svoj prethodni rad, nego i svu savremenu istoriju, napisanu po diktatu Amerikanaca.
Mezjajev podsjeća da su nekadašnji najviši američki zvaničnici Bil Klinton i Medlin Olbrajt proglasili događaje u Srebrenici “genocidom” i da su oni iznijeli cifru od 8.000 poginulih Bošnjaka, za šta su okrivili Srbe, a da je tribunal samo formalno potvrđivao presudu, dajući joj izgled pravnog akta.
Na stotinama ročišta Haškog tribunala, navodi Mezjajev, ipak se nisu uspjeli dokazati ni namjera da se izvrši genocid – jer se genocid razlikuje od ubistva upravo postojanjem “namjere”, ali ni cifra koju su naznačili Amerikanci, pošto je od 8.000 navodno ubijenih, potvrđena pogibija 1.500, uglavnom vojnika.
“Ali, za Haški sud dokazi nisu bili važni, nego je bilo važno izvršiti volju gospodara”, ocijenio je Mezjajev u tekstu, objavljenom na sajtu ruskog Fonda strateške kulture.
On ocjenjuje da haški sud nije bio nepristrasan, pošto su u njemu učestvovali predstavnici Britanije i Italije, zemalja u sastavu NATO-a, koje su direktno učestvovale u ratu protiv Srba u BiH, dok se sudije nisu ustručavale da na svaki način demonstriraju svoje predrasude prema Karadžiću.
Mezjajev navodi da se u haškom sudu nije moglo računati na pravednost, a kao rezultat toga, Karadžić je proglašen krivim za deset tačaka optužnice, uključujući genocid, torture, ubistva, deportacije, nasilno premještanje, teror, uzimanje talaca…
“Važno je istaći da je Karadžić oslobođen optužbi za genocid u sedam opština u BiH, što je još jednom potvrdilo da genocida na cijeloj teritoriji BiH nije bilo. Ne treba sumnjati da će odluka ovog suda izazvati buru negodovanja u BiH, gdje je sva novija istorija falsifikovana na osnovu `kompleksa žrtve genocida`”, ocjenjuje on.
U stvari, napominje Mezjajev, tamošnje stanovništvo odlično zna ko je počeo rat u BiH, a upravo zbog toga što zna, ni sami Bošnjaci ni njihovi zapadni pokrovitelji nisu u Haškom tribunalu podigli nijednu optužnicu u vezi sa zločinima protiv mira – što je apsurd.
Mezjajev ističe da je Karadžić, nakon izricanja presude, mogao da bude šokiran samo onim dokazima koje je predstavio sud i da bude preneražen načinom koji su koristile sudije u dokazivanju njegove krivice.
On napominje da su haške sudije primijenile teoriju o “udruženom zločinačkom poduhvatu”, koja se ne pominje u Statutu i Pravilima Haškog tribunala, ali omogućuje da se osude i oni koji nisu lično činili zločine ili nisu znali za njih.
Mezjajev ocjenjuje da je 40 godina kazne za Karadžića teža presuda od doživotne, jer su izricanjem presude od 40 godina 70-godišnjem Karadžiću, sudije podvukle da ne žele da dozvole čak ni teoretsku mogućnost njegovog izlaska na slobodu.
Mezjajev smatra da je sasvim vjerovatno da će žalbu na presudu podnijeti i haško tužilaštvo, koje će pokušati da ospori oslobađanje Karadžića od optužbi za genocid na cijeloj teritoriji BiH.
“Žalbe će razmartati ne Haški tribunal, nego njegov nasljednik Međunarodni rezidualni mehanizam, koji je, prema svom planu rada, za razmatranje žalbe Karadžića izdvojio tri godine”, naveo je Mezjajev, koji je jedno vrijeme bio pominjan i kao advokat Ratka Mladića pred Haškim tribunalom.
