Advokat Goran Petronijević, šef tima odbrane prvog predsjednika RS Radovana Karadžića, tvrdi da će od geopolitičkih prilika u svijetu u najvećoj mjeri zavisiti ishod žalbe koju će Karadžićeva odbrana uložiti na prvostepenu presudu Haškog tribunala.
U intervjuu za Press Petronijević, između ostalog, ističe da advokatski tim bivšeg predsjednika Srpske priprema žestok napad na brojne tačke presude kojom je Karadžić osuđen na 40 godina zatvora te da će odbrana u žalbenom postupku, prema njegovim riječima, posebnu pažnju posvetiti dijelovima presude koji se tiču ratnih događaja u Srebrenici i Sarajevu.
– Jedan od glavnih napada žalbe na prvostepenu presudu biće onaj koji se odnosi na tačku dva optužnice, odnosno slučaj “Srebrenica” i famozni razgovor između Miroslava Deronjića (predsjednik Kriznog štaba opštine Bratunac, op. a.) i Radovana Karadžića – kaže Petronijević.
– Postoji nekoliko tačaka koje se tiču Srebrenice. Ne planiramo da se zadržimo samo na tome da pokidamo vezu između Karadžića i Srebrenice i onoga što se tamo dogodilo, nego ćemo ići i dalje u naporu da pokažemo da ovo što je pretresno vijeće izreklo u prvostepenoj presudi, a to je da je u Srebrenici ubijeno 5.115 bosanskih muslimana, nije se dogodilo čak ni u tom obimu! Planiramo da nastavimo sa istom strategijom kojom smo se vodili u odbrani.
– Kao prvo, napadamo bazu zločina, a tek potom, u drugom planu, kidamo veze između Karadžića i srebreničkog slučaja.
– Tačno je da postoji famozna Deronjićeva izjava u kojoj se prepričava taj navodni razgovor s Karadžićem, ali to je izjava iz druge ili treće ruke! Problem je u tome što je u presudi to predstavljeno kao da je taj razgovor postojao. Čak su me i strani novinari pitali da li imam snimljen razgovor između Deronjića i Karadžića. Odgovorio sam im da takav razgovor ne postoji. Pitaju me ljudi – kako ne postoji, kad se sudija pozvao na njega? Opet im odgovoram da ne postoji! Postoji samo Deronjićevo prepričavanje tog navodnog razgovora trećim licima, a ne snimljen razgovor s Karadžićem.
– Pa, kad nemaju ni za šta drugo da se uhvate! Zamislite situaciju da vi sada ne snimate ovaj razgovor. Dakle, sjedimo negdje u četiri oka, neformalno razgovaramo, a onda ja odem negdje i kažem – on mi je to i to rekao! Van svake pameti je da se takve stvari koriste kao dokazi na suđenju! Možda je neko zaista i rekao nešto u ljutnji, ali važno je u kojem kontekstu je nešto rečeno, u kojim uslovima, kakav je to razgovor bio? Ovdje je sve izvrnuto naopačke, istrgnuto iz konteksta i zloupotrijebljeno.
– Ta navodna rečenica, koju je Popović navodno izgovorio, nikako ne može da se spoji sa činjenicom da je koridor za izlazak bosanskih muslimana iz Srebrenice bio otvoren više od 24 časa! Gdje je tu namjera da svi muslimani budu pobijeni? Zloupotrebljavaju se segmenti nekakvih događaja i razgovora, izvrću se stvari, spekuliše se s njima i pokušava se povezati nešto što je nespojivo. Bilo bi logično da povezujete neke stvari gdje postoji niz indicija koje povezujete, ali ne možete da povezujete potpuno različite stvari.
– U toj tački imate izdvojeno mišljenje sudije Berda iz Trinidada i Tobaga. On je tu decidirano izjavio da je odbrana nesumnjivo dokazala da su muslimani granatirali i ubijali svoje i to poslije pripisivali Srbima! Jedan od takvih primjera jeste slučaj “Markale jedan”. Sudija Berd je izričit u tome da je dokazano da su to uradili muslimani. Da nije bilo takvog izdvojenog mišljenja i decidiranog stava u vezi s tim pitanjem, Kvon bi to sigurno prećutao. Međutim, nije prećutao, morao je to da pomene i znam da će to sada biti veliki problem za Bošnjake.
– Onaj ko je za vrijeme rata koristio strategiju da udari po svojima, a zatim da za to optuži neprijatelja, u jednom istorijskom trenutku morao bi to i prizna. Zarad pomirenja neka kažu da to nisu uradili Srbi. To smo uradili jer nam je u tom trenutku to koristilo i napravili smo svoju državu. E, sad, kakva je to država, da li Bošnjacima takva država valja ili ne valja, da li su srećni i da li je srećan onaj koji je nekog svog izgubio na Markalama, to neka sami procijene. Mi smo se bavili dokazivanjem, uspjeli smo da dokažemo da Srbi za to nisu krivi i – tačka!
– To se sada ne može znati. Po proceduri, mislim da će drugostepena presuda doći tek za dvije i po godine. Kako će svijet izgledati za te dvije i po godine, veliko je pitanje. Iskreno se nadam da ćemo za dvije i po godine imati Haški tribunal koji će moći da radi neopterećeno. Imam otužan osjećaj da su oni dobili projektni zadatak koji su morali ispuniti.
Press