Nekada je, u vrijeme SFRJ, sa smiješnim optužbama izlazio pred sudove koji ozbiljno rade, a u Hagu se sa ozbiljnim optužbama našao pred sudom koji radi smiješno.
Ovu zgodnu opasku napisao je kolega Veljko Miladinović iz “Nedeljnika” u komentaru u kojem je jedna od poenti sadržana u činjenici da je Vojislav Šešelj svoje najviše političke uzlete ostvarivao po izlasku iz zatvora. I zaista, istorija društveno-političkog djelovanja lidera radikala prepuna je primjera koji potkrepljuju tvrdnju iz prve rečenice. Da li će Šešelj i ovaj put ostati vjeran tradiciji, pa na izborima u Srbiji ostvariti ozbiljan rezultat, nas sa ove strane Drine danas toliko i ne zanima. O tome neka brine Miladinović, a nešto više Vučić.
Druga stvar iz Veljkove prve rečenice mnogo je bitnija. Haški tribunal, uz puno uvažavanje biografija i pameti pravnika koji tamo presuđuju, zaista je smiješan, a što je izuzetno važno, u tome se slažu najmanje dvije strane od nekoliko njih u građanskom ratu na području bivše Jugoslavije. Da je Tribunal politička institucija, a ne pravosudna, mantra je koju je u proteklih petnaestak godina izreklo 95 odsto srpskih političara. A onda se desio Šešelj, kao i izjava Kolinde Grabar Kitarović: “Današnja oslobađajuća presuda jednom od najvećih zločinaca na našim prostorima zaista je ogroman udarac međunarodnom krivičnom pravu.”
Zaista zanimljivo, jer nema nikakve razlike u odnosu na izjave srpskih političara kada su oslobađani Orić, Gotovina, Haradinaj… A kada je, na primjer, Hag proglasio nevinim Antu Gotovinu i procijenio da je 200.000 Srba dobrovoljno napustilo Hrvatsku, prethodnik Grabar Kitarovićeve na Pantovčaku, Ivo Josipović, iskoristio je priliku da poruči sljedeće: “Danas je za sve nas lijep dan, dan kada smo dobili i sudsku potvrdu da je pravda pobijedila.”
Interesantno je da dva hrvatska predsjednika toliko različito gledaju na odluke Tribunala. Neupućeni čitalac bi možda zaključio da se to događa zato što su Kolinda i Ivo veliki politički protivnici, čiji stavovi, po pravilu, uglavnom nisu isti. Ali, ne leži zec u tom grmu i nije Tribunal od donosioca pravednih pobjeda naprasno postao udarač međunarodnog prava. Tribunal 20 godina radi ovo drugo, samo što su Hrvati tek sada počeli da razmišljaju kao Srbi.
Nakon presude Gotovini, mediji su prenosili još jednu interesantnu reakciju, upravo njegovu. Ocijenio je da je presuda njemu i Markaču “točka na i”, te definitivan kraj rata. Prema Gotovininim standardima, uz bijes Grabar Kitarovićeve, presuda Šešelju nije ništa drugo nego početak novog.
