Iako je Radovan Karadžić osuđen prvostepenom presudom u Hagu na 40 godina zatvora, u zvaničnom Sarajevu nisu zadovoljni tom odlukom. Prvom predsjedniku RS žele staviti na teret gotovo sve što se dešavalo u BiH za vrijeme rata. Tako nameću i kolektivnu krivicu srpskom narodu.
Politički analitičar DŽevad Galijašević smatra da SDA takvim stavom pokušava sakriti svoju prljavu ulogu u ratu.
– Ovdje je riječ o političkom interesu. Jer, ako su samo Srbi krivi, onda nije kriv Alija Izetbegović. Bošnjaci se pokušavaju predstaviti kao neko ko je dobio rat. Ali, ne možeš dobiti rat ako si izgubio 75 odsto teritorije i uz to stalno se zalagao za cjelovitu BiH. Stoga su i kaznu Karadžiću doživjeli kao šok, pošto su očekivali da će biti osuđen na doživotnu robiju. Osnovni cilj bošnjačkih političkih elita je bio da Tribunal prihvati tezu da se u sedam opština desio genocid, čime bi se otvorila priča o RS kao genocidnoj tvorevini. Ovako je ostala jedino Srebrenica kao izolovani incident, a i ona je predmet sve većeg osporavanja – tvrdi Galijašević.
On navodi da u presudi Karadžiću ima mnogo elemenata koji dokazuju tvrdnju da je Armija RBiH gađala vlastitite teritorije, ali i pozicije UN-a.
– Markale 1, Markale 2, pa napad na rijaset Islamske zajednice koji su izveli pripadnici “zelenih beretki”, samo pokazuju da je Izetbegović te napade koristio kao svojevrstan pritisak na međunarodnu zajednicu – poručuje Galijašević i okreće se prema ratnim dešavanjima u Srebrenici.
– Ono što se desilo jeste zločin, ali ključno pitanje je da li Srebrenica kao takva može uticati na političke tokove u BiH. Ne može! Iza Srebrenice stoje mnogi zvaničnici krvavi do laktova. Prije svih, bivši američki predsjednik Bil Klinton, pa Francuska obavještajna služba i na kraju, sam Alija Izetbegović. I Dražen Erdemović, svjedok Tužilaštva, bio je pripadnik te službe. Međutim, mislim da mnogo veća opasnost po RS dolazi iz nje same, što je pokazalo svjedočenje Momira Nikolića, koji je tako sebi kupio status – nastavlja Galijašević.
Kao glavnog krivca uvijek u prvi plan stavlja Aliju Izetbegovića.
– Najveća greška Haškog tribunala je što nije procesuirao Izetbegovića, prvo za zločine počinjene nad svojim narodom, a onda i za zločine nad Srbima i Hrvatima. Za njega bi i najveća kazna bila blaga. Međutim, sud je koncipiran na žrtvi i agresoru i onda imate situaciju da su Srbi dobili preko 1.000 godina robije, dok sa druge strane visoki generali i uticajne ličnosti iz bošnjačkog naroda nisu ni procesuirani. Kao da su se za vrijeme rata bavili humanitarnim radom i kulturno-zabavnim aktivnostima! A bilo je jezivih zločina, naročito u Sarajevu. Zato se Alija riješio Mušana Topalovića Cace, Juke Prazine, čak je u Švajcarskoj pokušao likividirati i Sefera Halilovića sa porodicom – poručuje DŽevad Galijašević.
On dodaje da je Karadžić u pravu kada kaže da Tribunal nije prepoznao da su se Srbi borili protiv istog neprijatelja koji danas prijeti zemljama Evropske unije.
– Tužilaštvo BiH je slučaj Sakiba Mahmuljina za zločine na Ozrenu zavelo kao “ratni zločin – genocid”. Protjerano, ubijeno i nestalo je preko 10.000 ljudi, od kolijevke do staraca. Spaljeno je 6.000 kuća, sravnjeno sa temeljima 12 pravoslavnih crkava i jedan manastir. E, to je definicija genocida i onoga o čemu je pričao Radovan Karadžić, a takvih slučajeva u BiH je bilo jako puno – zaključio je Galijašević.
