Srbija je izvojevala novu diplomatsku pobjedu nad Hrvatskom, argumenti Aleksandra Vučića odnijeli su pobjedu nad šarmom seksipilne Kolinde Grabar Kitarević. Ovoj pobjedi dodatnu težinu daje činjenica da je ostvarena na neugodnom briselskom terenu na kojem Hrvatska od prije dvije godine i prijema u EU nastupa kao domaćin. Uz tradicionalnu i neskrivenu naklonost sudija i publike.
Samo nekoliko dana nakon što je Zagreb slavodobitno saopštio da će blokirati nastavak pregovora između Srbije i EU, iz Brisela su saopštili da od toga neće biti ništa. Uz obrazloženje koje je po Hrvatsku neprijatnije i od same „presude“.
Da podsjetim, Hrvatska zahtijeva da Srbija ukine zakonsku odredbu po kojoj tužilaštvo za ratne zločine u Beogradu ima pravo da podiže optužnice i za ratne zločine koji su u ratovima od 1991. do 1999.godine počinjeni na prostoru svih bivših jugoslovenskih republika.
Evropska komisija je zaključila da međunarodno pravo ne sprečava bilo koju državu da svoju jurisdikciju proširi i takozvanom eksteritorijalnom ili univerzanom jurisdikcijom. I tako odbacila stav Zagreba da Srbija spornim zakonom ugrožava suverenitet Hrvatske.
Dvije i po decenije Brisel se kao pijan plota držao prakse da u svakom sukobu između Beograda i Zagreba podržava Zagreb. Bez obzira na činjenice. Svjedoci smo da se dogodila promjena. U posljednjih godinu dana ovo je drugi veliki diplomatski derbi između Zagreba i Beograda i u oba je Zagreb izvukao deblji kraj.
Podsjećam, u jeku prošlogodišnje krize zbog najezde izbjeglica sa Bliskog istoka Hrvatska je blokirala granicu sa Srbijom. Vlada Srbije je odgovorila istom mjerom. Brisel je saopštio da je Srbija u pravu i naredio da Zagreb podigne blokadu.
Otkud promjena briselske politike? Postoji nekoliko razloga. Najvažniji je posvećenost Srbije i njene vlade pomirenju na brdovitom Balkanu, koja je toliko očigledna i „učinkovita“ da je i tradicionalno antisrpski nastrojenom Zapadu sve teže da to ignoriše. Nije teško zamisliti šta bi se dogodilo da je tvrdoglavo umjereni Vučić dolivao ulje na vatre koju su u protekle dvije godine potpaljivali iz Zagreba, Sarajeva ili Prištine.
Drugi razlog je taj što je i u Evropi sve višeo nih kojima se smučila neoustaška atmosfera u Hrvatskoj, koju kreira upravo zvanični Zagreb. Treći je strah Zapada da Srbiju ne gurne u zagrljaj Rusije. Jer mada pragmatični Vučić uporno i svakodnevno ponavlja da za Srbiju EU nema alternativu, on i Nikolić uporno i svakodnevno održavaju dobre odnose sa Moskvom. I tako Briselu i Vašingtonu jasno stavljaju do znanja da alternativa ipak postoji. Sve zavisi od okolnosti i njihovog odnosa prema Srbiji.
