Amar Adrović, koji je juče uhapšen u Sarajevu zajedno s Izedinom Izom Spahovićem, zbog sumnje da je počinio krivično delo iznude novca, stari je policijski znalac.
Adrović je pre pet godina, zajedno s poznatim vehabijom Bajrom Ikanovićem, došao u sukob s čuvenim narko – bosom Naserom Keljmendijem. Obračun vehabija i albanske mafije izbegnut je u poslednjem trenutku, piše Slobodna Bosna.
O tom Sarajliji, koji je ranije živio u Tuzli, „Slobodna Bosna“ je opširno pisala pre tri godine, kada je njega, ispred Tržnog centra Brčanska Malta u Tuzli, pucao Beriz Kabilović.
U to je vreme Adrović još bio aktivan u selefijskom mesdžidu koji se nalazio u tuzlanskom naselju Kula, a redovno je odlazio i na okupljanja „braće“, od tribina u Gornjoj Maoči do vehabijskih okupljanja u mesdžidu u sarajevskom naselju Dobrinja.
Opaki ortaci – jedan obrijane glave i nabildan, drugi sa bradom i kratkim hlačama
Prema tvrdnjama njegovih znanaca, Ammar Adrović je selefija postao u Danskoj, gde je svojevremeno živio i radio kao izbacivač u diskotekama.
Ubrzo se vratio u domovinu, i to u Olovo, gde je bez poteškoća pronašao istomišljenike, koje je u početku izdašno financijski pomagao, kupujući njihovu naklonost i vernost.
Amar Adrović se družio i sa Bajrom Ikanovićem, još jednim vehabijom s kriminalnim dosijeom, koji je prema nezvaničnim informacijama poginuo krajem marta ove godine, kao pripadnik tzv. Islamske države u Siriji.
U vreme dok je Ikanović živio u Hadžićima kod Sarajeva, Amar Adrović je kod njega često boravio. Kako tada nijedan nisu imali stalnog zaposlenja, pre pet godine su se počeli baviti „reketiranjem“. Počinju reketirati manje preduzetnike, uglavnom vlasnike kafića i trgovina, a navodno su bili umešani i u krijumčarenje droge.
Među “poslovnim partnerima” i Naser Orić
Znancima su se u početku hvalili kako im „biznis dobro ide“, ponajviše zahvaljujući imidžu, tvrdeći kako se njihove žrtve uplaše čim ih ugledaju – Amar Adrović je nabildan, obrijane glave, a njegovi ortaci imaju duge brade i kratke hlače.
Kako im, međutim, sitna zarada ipak nije bila dovoljna za skupe prohteve, odlučili su da prošire poslovanje i počnu saradnju s krupnijim zverkama.
Tako su se među njihovim „poslovnim partnerima“ našli viđeniji pripadnici tuzlanskog podzemlja, Mersed Hadžić zvani Mirso Švicarac, Damir Mehić Bibi, Mustafa Beganović Musa, Dragan Stajić zvani Sijalica, Naser Orić…
Sukob sa albanskim narko – bosom Naserom Keljmendijem
Međutim, ubrzo se pokazalo da se među „profesionalcima“ nisu najbolje snašli, jer su neočekivano došli u sukob s vođom albanske mafije u BiH Naserom Keljmendijem. I mada nije poznato kako je to šačica vehabija ugrozila razgranate Keljmendijeve poslove u BiH, albanski im je mafijaš početkom 2011. prvi put odaslao jasnu poruku kako bi bilo pametnije da se maknu iz njegove „zone odgovornosti“.
Amar Adrović i Bajro Ikanović su na nedvosmislenu pretnju odgovorili kako ih nije strah i još su poručili Kelmendiju da imaju podršku mnogobrojne „braće“ u BiH, Austriji, Nemačkoj, pa čak i na Kosovu i Albaniji.
Budući da pozivanje na braću vehabije nije proizvelo željene efekte, Keljmendi im je poslao posljednje upozorenje da odstupe, ili neće znati što ih je snašlo, piše Slobodna Bosna.
Obračun vehabija i albanske mafije izbegnut je u poslednjem trenutku.U strahu od odmazde Nasera Kelmendija, Ammar Adrović i Bajro Ikanović su u proleće 2011. pokušali isposlovati zaštitu kod bliskog Kelmendijevog saradnika Nasera Orića.
“Orić se uplašio braće vehabija”
Iako se s Orićem poznaju dugo godina, kao i sa Draganom Stajićem Sijalicom, na zajedničkom sastanku koji su dogovorili u Sarajevu, jasno im je stavljeno do znanja da niko nije spreman zbog njih ulaziti u sukob s Kelmendijem.
Posramljeni zbog izostanka Orićeve podrške, Adrović i Ikanović su se povukli, posvetivši se „verskim poslovima“.
U vreme dok je Ikanović živio u Hadžićima kod Sarajeva, Amar Adrović je kod njega često boravio. Kako tada nijedan nisu imali stalnog zaposlenja, pre pet godine su se počeli baviti „reketiranjem“. Počinju reketirati manje preduzetnike, uglavnom vlasnike kafića i trgovina, a navodno su bili umešani i u krijumčarenje droge.
Među “poslovnim partnerima” i Naser Orić
Znancima su se u početku hvalili kako im „biznis dobro ide“, ponajviše zahvaljujući imidžu, tvrdeći kako se njihove žrtve uplaše čim ih ugledaju – Amar Adrović je nabildan, obrijane glave, a njegovi ortaci imaju duge brade i kratke hlače.
Kako im, međutim, sitna zarada ipak nije bila dovoljna za skupe prohteve, odlučili su da prošire poslovanje i počnu saradnju s krupnijim zverkama.
Tako su se među njihovim „poslovnim partnerima“ našli viđeniji pripadnici tuzlanskog podzemlja, Mersed Hadžić zvani Mirso Švicarac, Damir Mehić Bibi, Mustafa Beganović Musa, Dragan Stajić zvani Sijalica, Naser Orić…
Sukob sa albanskim narko – bosom Naserom Keljmendijem
Međutim, ubrzo se pokazalo da se među „profesionalcima“ nisu najbolje snašli, jer su neočekivano došli u sukob s vođom albanske mafije u BiH Naserom Keljmendijem. I mada nije poznato kako je to šačica vehabija ugrozila razgranate Keljmendijeve poslove u BiH, albanski im je mafijaš početkom 2011. prvi put odaslao jasnu poruku kako bi bilo pametnije da se maknu iz njegove „zone odgovornosti“.
Amar Adrović i Bajro Ikanović su na nedvosmislenu pretnju odgovorili kako ih nije strah i još su poručili Kelmendiju da imaju podršku mnogobrojne „braće“ u BiH, Austriji, Nemačkoj, pa čak i na Kosovu i Albaniji.
Budući da pozivanje na braću vehabije nije proizvelo željene efekte, Keljmendi im je poslao posljednje upozorenje da odstupe, ili neće znati što ih je snašlo, piše Slobodna Bosna.
Obračun vehabija i albanske mafije izbegnut je u poslednjem trenutku.U strahu od odmazde Nasera Kelmendija, Ammar Adrović i Bajro Ikanović su u proleće 2011. pokušali isposlovati zaštitu kod bliskog Kelmendijevog saradnika Nasera Orića.
“Orić se uplašio braće vehabija”
Iako se s Orićem poznaju dugo godina, kao i sa Draganom Stajićem Sijalicom, na zajedničkom sastanku koji su dogovorili u Sarajevu, jasno im je stavljeno do znanja da niko nije spreman zbog njih ulaziti u sukob s Kelmendijem.
Posramljeni zbog izostanka Orićeve podrške, Adrović i Ikanović su se povukli, posvetivši se „verskim poslovima“.
Kasnije su se hvalisali kako se Naser Orić uplašio „braće vehabija“, da je prema njima bio ponizan, premda je prava istina bitno drugačija.
Adrović se, u međuvremenu, definitivno razišao sa selefijama, vratio u Sarajevo i našao novo društvo, ni nalik starim prijateljima. U poslednje je vrijeme najčešće bio s ocem i sinom Izom i Tomislavom Spahovićem.
