Hoće li proći ideja da se na eks-ju prostoru donese zakon sličan onome koji je nekada branio lik i djelo Josipa Broza.
Ovo parče Balkana, zvano eks-ju prostor, odavno ima svoje dogme, postavke političkog predznaka oko kojih se ne raspravlja, neupitnosti na nivou Isusovog vaskrsnuća ili Muhamedovog učenja. Mnogi se iz godina sopstvenog života sjećaju božanstva zvanog Josip Broz. Svaka kritika Najvećeg sina bila je kažnjiva višegodišnjim zatvorom, po Zakonu o zaštiti imena i djela Josipa Broza Tita. Isto je bilo, razlika je samo u nijansama, sa Rezolucijom Informbiroa. Višegodišnji boravak na Golom otoku dobijao je onaj ko je makar i posumnjao u bezgrešnost stava KPJ naspram Rezolucije.
Današnja dogma na prostoru od Dojranskog jezera do Alpa zove se Srebrenica. U toku je inicijativa da se donese zakon koji bi imao dejstvo u Bosni i izvan nje, po republikama bivše Titove Jugoslavije svakako, a kažnjavao bi svaku zapitanost nad postavkom – genocid počinjen u Srebrenici. Svako osporavanje iste vodilo bi u zatvor. Iskreno, mislim da ovo neće proći, ali… bili smo ubjeđeni da se neće dogoditi ni druge gluposti pa su se dogodile. Eventualno pozivanje na neke presude Haškog tribunala, u kojima se zločin u Srebrenici kvalifikuje kao genocid, ovde nemaju ni smisla ni značaja jer se radi o sudu koji je Nasera Orića (da ne spominjem ostale) dokazanog ubicu iz Srebrenice, oslobodio svake odgovornosti. Taj sud je davno izgubio kredibilitet.
U Srebrenici nije bilo genocida. Zločina jeste, najprije nad Srbima srebreničkog kraja, pa onda nad Bošnjacima, kao vid osvete (nije i ne može da bude opravdanje) ali genocida nije bilo. Ako bismo tjerali mak na konac, neuporedivo više elemenata za postavku o genocidu ima na strani srpskih žrtava. Snage Nasera Orića bukvalno su satirale i zatirale Srbe u okolini Srebrenice: djecu, žene, starce. Na drugoj strani, da se ne lažemo, toga ne biješe.
Kad su Noama Čomskog, u intervjuu za državnu televiziju BiH, pitali o Srebrenici, on je kazao da tamo nije bilo genocida. Na više sugestivnih potpitanja, gotovo vapaja sarajevskog novinara, Čomski je kazao: “Ako hoćete da ono što se dogodilo u Srebrenici nazovemo genocidom, onda za pravi genocid moramo da nađemo neko drugo ime”.
Možda u ove srebreničke dane ne bi bilo bez pameti zapitati teoretičare srebreničkog genocida kako to da za vrijeme pregovora u Dejtonu niko nije spomenuo Srebrenicu. Čudno, zar ne? I još nešto: ako je Srebrenica po mnogo čemu sporna, a jeste sporna, zašto bošnjačka strana odbacuje prijedlog da se osnuje komisija UN koja bi zauvijek utvrdila istinu o Srebrenici. Jednostavno: zato što je Srebrenica postavljena kao religijska dogma. Iz poznatih razloga.
