Zato što je, kao što mu i ime kaže, u toku Kosovskog boja Turke gledao strogim i zlim pogledom, koji im je na temeraturi od 35 stepeni Celzijusa ledio krv u žilama, a onda ih tako oduzete od straha i temperaturnog šoka nabijao na koplje, i to po dvojicu-trojicu odjednom, ili ih je na buljuke nagonio u mutnu i ladnu Sitnicu u kojoj su se oni davili i prehlađivali, a nakon povratka u Bursu i Izmir masovno umirali od upale pluća i upale mokraćnih kanala, čime je počinio krivično djelo genocida.
Zato što mu je malo bilo da nedužne Muratove vojnike sam ubija i prehlađuje, već je sa sobom poveo i svog jedinog sina Nejakog Nenada. Da se djete vježba genocidu.
Kasnije su Srbi to vježbanje prenosili s koljena na koljeno, sve do Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
S tim što su, za razliku od osumnjičenog Zlopogleđe Srđe, koji je iz taktičkih razloga svoj genocid ograničio na rijeku Sitnicu (mada zaštićeni svjedoci iz Muratovog harema Vojislav Vukčević i Bruno Vekarić tvrde da su svojim očima gledali kako je nedužne Turke davio i u mutnom, krvavom i ladnom Labu), Mladić i Karadžić i 1.356.457 njihovih saučesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu nad “Turcima” su svoju djelatnost proširili ne samo na velike rijeke (Bosnu, Drinu, Savu, Miljacku, Unu, Sanu, Trebišnjicu, Vrbanju, Krivaju, Neretvu, Usoru, Vrbas, Plivu, Drinjaču, Željeznicu, Žepu, Zalomku, Zeleni Jadar, Janj, Japru, Jošavku, Koranu, Kuprešku rijeku, Lim, Crnu rijeku, Crni Rzav, Ćehotinu, Paljansku Miljacku, Praču, Perućicu, Bistricu. Raču, Ramu, Rzav, Sanicu, Sanu, Taru, Ugar i Unac)…nego i na desetine manjih riječica, stotine planinskih potoka, pa čak i one potoke i ponornice koji u vrelim ljetima potpuno presuše, ali se poslije velikih kiša pretvaraju u bujične poplave.
Osumnjičeni Zlopogleđa je prilikom ubijanja Turaka koristio koplje napravljeno po JSO standardima, a koje je znatno teže, duže i oštrije nego što je to propisano ISO standardima.
Da zlo bude veće, on je koplje na Kosovo unio preko prelaza Jarinje, ali bez plaćanja carine i PDV-a privremenim organima u Prištini, iz čega se može zaključiti da isti podržava one političke snage u Beogradu koje se protive implementaciji Briselskog sporazuma postignutog između premijera Dačića, odnosno Vučića i Tačija.
