Po ko zna koji put predsjednik Dodik pozvao je lidere opozicije da se uključe u rješavanje pitanja koja su od vitalnog značaja za Republiku Srpsku.
Ovog puta upućen je poziv SDS-u da se uključi u donošenje zakona o Ustavnom sudu BiH. Predsjednik Srpske u svom apelu naglasio je da da se radi o jednoj od ključnih sistemskih stvari za položaj Republike Srpske koja treba da bude riješena. Od Vukote Govedarice, lidera SDS-a stigao je odgovor da je taj napor uzaludan jer Bošnjaci takav zakon ne žele. Upravo to “Bošnjaci to neće“ ili, još češće, “stranci ne daju“, često je bio razlog odustajanja SDS-a od političke borbe za vitalne interese Republike.
Posljednji primjer za navedeno bio je odnos SDS-a prema referendumu o Danu Republike, što se negativno odrazilo na rezultat ove partije na lokalnim izborima sprovedenim neposredno nakon referenduma. Govedarica je naknadno pokušao da pojasni svoj stav navodeći da “SDS nema namjeru da bude dodatak osovini Dodik – Čović (SNSD-HDZ)“, odnosno partijama koje su se usaglasile o koncepciji nacrta zakona o Ustavnom sudu, i da će SDS “sačekati i vidjeti o kakvom se zakonu radi“. Po Govedarici Dodik “ne želi da pravi konflikt, on želi da pravi krizu u institucijama BiH i njegova namjera nije da donese Zakon o Ustavnom sudu BiH, već da napravi krizu i da proba u toj krizi da se domogne Savjeta ministara BiH“.
Ponovo su u vrhu SDS-a pokazali svoj najveći strah – strah od gubitka učešća u vlasti na nivou BiH, gdje su zajedno sa SDA i HDZ. Sada kritikuju “osovinu SNSD – HDZ“ ali od osovine sa SDA, u kojoj su od njenog konstituisanja isključivo dodatak, nemaju namjeru da odstupe. Pojednostavljeno, Govedarica je u stvari rekao: Sve što Dodik radi jeste da nas iz SDS-a izbaci iz vlasti“. Iz te izjave dopire nesigurnost, ali i uticaj Mladena Bosića, doskorašnjeg predsjednika stranke, kojeg je animozitet prema Dodiku koštao predsjedničkog mjesta u SDS-u.
Kada su u ambasadi jedne srednjeevropske zemlje u Sarajevu, a u kojoj su domaćini bili predstavnici dviju drugih, geopolitički mnogo značajnijih ambasada, odlučivali šta je najbolje za SDS, zaključak je bio da se Bosić povuče sa mjesta predsjednika stranke, ali da djeluje iz drugog plana, odnosno da se relaksiran posveti strateškom planiranju i izgradnji političke platforme stranke. Bosićeva platforma je politički potrošena i dobro ne može donijeti SDS-u. To je najbolje pokazalo nedavno glasanje u Parlamentu BiH kada je Bosić bio jedini poslanik iz Republike Srpske koji je glasao protiv inicijative SNSD da se na sjednici Predstavničkog doma raspravlja o smjeni predsjedavajućeg Šefika Džaferovića.
U SNSD smatraju da je teret Džaferovićeve ratne prošlosti pretežak za funkciju koju treba da obavlja. Naime, Tužilaštvo BiH krajem 2015. godine podiglo je optužnicu protiv bivšeg komandanta III korpusa tzv. Armije RBiH Sakiba Mahmuljina. Sudi mu se po komandnoj odgovornosti za iste zločine za koje je bivši potpredsjednik Federacije Mirsad Kebo optuživao nekadašnjeg načelnika CSB Zenica Šefika Džaferovića. Ipak, u Tužilaštvu BiH su u martu 2015. odlučili da istragu protiv Džaferovića ne sprovode, što u SNSD vide kao dokaz uticaja SDA na pravosuđe BiH. U zoni odgovornosti pomenutog III korpusa djelovao je zloglasni odred El mudžahedin. Ritualno odsijecanje glava zarobljenim srpskim vojnicima vezuje se za ovaj odred, za što još niko od neposrednih izvršilaca nije odgovarao.
Za SDS, a i lično za njenog novog lidera, najbolje je da se Bosića i drugih nametnutih mentora oslobodi, a SDS priključi osovini sa SNSD, i da u Sarajevu budu “rame uz rame“, jer će se uskoro stvoriti prilika koju Srpska ne smije propustiti.
