Vjeruje se da će onaj ko dobije dio česnice u kojoj je novčić cijele godine biti srećan, te da će mu godina biti rodna i berićetna
U ranu zoru na Božić se iz svih pravoslavnih hramova čuju zvona, a u svečanoj odjeći se odlazi na Božićnu liturgiju. Prvi dan pravoslavnog Božića se provodi u kući, u krugu porodice, a preostala dva dana su namijenjena odlasku u goste. U rano jutro na Božić prvi domaćinima dolazi položajnik. Tako je bilo i u selu Božići, kod Prijedora.
Kod domaćina Milorada Stojnića prvi je na kućni prag došao položajnik ili položnik Ognjen Stojnić. To je po pravoslavnim običajima prijatelj kuće koji treba da kući i ukućanima obezbjedi zdravlje i sreću. Simbolički položajnik predstavlja tri mudraca koji su pratili zvijezdu sa Istoka i koji su Hrista na rođenju darovali tamjanom, zlatom i mirisom. Ognjen je dočekan sa miloštama, a domaćica ga je posula žitom. Položajnik je domaćinu i ukućanima poželio sreću i izrecitovao zdravicu.
„Vazda se veselio, nikom loše ne želio. Sinove ženio, kćeri udavao, blaga prodavao, živ i zdrav bio, s ljudima pio. Srećno ti bilo kućno šljeme, rodilo ti svako sjeme. Sreća te zaklonila od nevremena, rđavih žena, lošega puta, čovjeka ljuta, lošeg glasa, ljutih pasa, nabujalih voda i drugih nezgoda. Da si ti živ i mi s tobom“, odrecitovao je domaćinu položajnik Ognjen.
Običaj nalaže da položajnik nakon ulaska u domaćinsku kuću prodžara vatru u peći i izgovara riječi: „Koliko varnica, toliko srećica, koliko varnica, toliko parica“.
Nakon toga sjeda na noge domaćici i ako bude miran to znači da će te godine biti mnogo pilića ispod kvočke.
