Godina čije smo prve dane počeli da brojimo biće jibilarna za fudbal u Prijedoru, ali i celom podtkozarskom, odnosno podgrmečkom kraju. Fudbalski klub Rudar, čija je kuća nekada bila u Ljubiji, mestašcetu desetak kilometara udaljenom od Grada na Sani, a danas se zove Rudar Prijedor (nastao 1992. godine integracijom Rudara iz Ljubije i OFK Prijedora), osnovan je 23. maja 1928. godine.

Dakle, “rudari” će ove 2018. godine proslaviti devet decenija postojanja i rada, što je istorija za ponos, a klubovi kao što su Rudar Prijedor retki su na ovim prostorima. Zeleno-crni su svojevrsni zaštitni znak celog ovog krajiškog kraja i uz banjalučki Borac jedan od najsjajnijih svetionika na potezu od legendarnog Grmeča do herojske Kozare, od Une do Vrbasa.

Prijedor je oduvek bio rasadnik fudbalskih talenata i igrača koji su ostavili dubok trag u domaćem i svetskom fudbal. Kroz sve minule decenije iz Grada na Sani stizali su internacionalci i reprezentativci, bez obzira što su se na brdovitom Balkanu često prekrajala granice, falsifikovala istorija, sudarale vojske i civilizacije, menjale države, iedologije i društva…

Prvi reprezentativac Kraljevine Jugoslavije iz Prijedora bio je Milan Mile Rajlić koji je sticajem okolnosti rođen u Travniku, a reprezentativac je postao kao član sarajevske Slavije, reprezentativni dres je nosio od 1938. do 1940. godine. Nastupao je i za Željezničar, Sarajevo i Slogu iz Kraljeva. Potom je dres reprezentacije SFRJ nosio Idriz Hošić, član ekspedicije koja je na Evropskom prvenstvu 1968. godine osvojila srebrnu medalju. Reprezentativac je postao u dresu beogradskog Partizana, a ponikao je u prijedorskom Željezničaru, kasnije je karijeru gradio u Nemačkoj.

Trideset godina kasnije Prijedor je ponovo dobio igrače koji su zaigrali u reprezentaciji. Nedžad Žerić koji danas obavlja funkciju sportskog direktora u Rudar Prijedoru nastupao je za Bosnu i Hercegovinu u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine, dok je u dresu SR Jugoslavije nastupao Miroslav Savić, član šampionske generacije beogradskog Obilića. Obojica su imali internacionalne karijere, a obojica su ponikli u Rudar Prijedoru.

Punu fudbalsku afirmaciju na prijedorskom Gradskom stadionu stekao je i aktuelni selektor reprezentacije Republike Srpske Željko Buvač, pomoćnik Jirgena Klopa u Liverpulu, a pre toga u Borusiji iz Dortmunda. I njega je put iz Prijedora u svet, kao i Savića, vodio preko Banjaluke i Borca, a zanimljivo je da Prijedoru pripadaju, geografski, ali i svim svojim bićem, i braća Lemići, Vladica i Zoran, danas u svetu fudbala poznati kao vrhunski fudbalski menadžeri kod kojih u goste u Omarsku stižu i takva trenerska imena poput Žoze Murinja, Jupa Hajnkesa, Gusa Hidinka…

U Rudar Prijedoru ponikao je i Dalibor Dragić koji je igrao za Borac i novosadsku Vojvodinu, a internacionalac u Bugarskoj, Austriji i Maleziji. Takođe, i Borislav Mikić je imao internacionalnu karijeru u Turskoj, a pored prijedorskog kluba nastupao je i za Borac, koji je nekako po pravilu, prva odskočna daska za mnoge Prijedorčane, a njihovim stopama išli su i Ante Gombović, Vedran Kantar, Aleksandar Jovičić, Siniša Saničanin (danas prvotimac Vojvodine)… Tu je i Saša Stević sa bogatom internacionalnom karijerom u nekadašnjim sovetskim republikama. Poslednja dvojica su bili i mladi reprezentativci BiH.

I tako je Prijedor oduvek bio na fudbalskoj mapi, jugoslovenskoj i međunarodnoj, sa svojim istinskim ambasadorima, igračima koji su kozarački mentalitet i karakter, igrački kvalitet i potencijal potvrdili i u belom svetu. “Rudari” su zaista ponos Krajine!

Podvig u Kupu SFRJ

Rudar Prijedor je bio jedan od najpoznatijih jugoslovenskih drugoligaša, a posle podviga Borca 1988. godine i osvajanja pehara Maršala Tita i “rudari” su u Kupu Jugoslavije bili blizu neverovatnog uspeha.

Ostvarili su istorijski plasman u polufinale u kojem su zaustavljeni od mostarskog Veleža tek nakon slabijeg izvođenja penala, a kasnije su Hercegovci u finalu poraženi od Partizana 1:6. Pre Veleža Prijedorčani su eliminisali prvoligaše skopski Vardar, Dinamo iz Vinkovaca i novosadsku Vojvodinu. Rudar je s klupe predvodio legendarni trener Radoslav Zubanović, za koga kažu da je najbolji stručnjak za 90 godina postojanja zeleno-crnih.

Klub je i dva puta igrao kvalifikacije za plasman u Prvu saveznu ligu Jugoslavije.

Dve titule i Kup

U takmičenjima Republike Srpske Rudar Prijedor je osvojio dve šampionske krune 2009. i 2015. godine, a iste te 2015. i Kup Republike Srpske, dakle duplu krunu.

Prijedorčani su bili i prvaci Prve lige Republike Srpske, grupa zapada, u premijernom šampionatu posle okončanja rata u sezoni 1995/96, kada su u susretima za apsolutnog šampiona bili slabiji od Boksita iz Milića (2:5 i 2:1).

Rudar Prijedor je s banjalučkim Borcem bio i akter onih antologijskih susreta finala Kupa Republike Srpske u decembru 1995. godine kada je u Prijedoru bilo 6.000 ljudi, a u Banjaluci više od 20.000 na revanšu. Borac je slavio golom Milorada Bilbije u 90. minutu (2:2 i 3:2), a bilo je to samo mesec dana posle potpisivanja Dejtosnkog sporazuma i okončanja građanskog rata u BiH.

Sportski žurnal/Slavko BASARA