Za nepravdu počinjenu prema licima koja su oslobođena optužbi, država je dužna da im nadoknadi materijalnu i nematerijalnu štetu koju su, kao nevino optuženi, pretrpjeli tokom sudskog postupka.
U nekim slučajevima, taj iznos je veći od 200.000 KM, kažu pravni zastupnici lica koja su nakon oslobađajućih presuda pred Odjeljenjem za ratne zločine Suda BiH, dobili odštetu od BiH. Advokati otvaraju pitanje – koliko je tome doprinijelo i samo Tužilaštvo?
Pravosnažnom presudom Suda BiH Marković Radomir, Kušić Mile, Božović Dragan, Perković Saša, Gluhović Radomir, Radović Pero, Vukašinović Ilija i Vukašinović Miloš oslobođeni su krivice za zločin protiv čovječnosti na području Rogatice u septembru 1992. godine. Njih osmorica su među 78 ljudi koji su pravosnažno oslobođeni, dok je 205 lica osuđeno u ukupno 180 pravosnažno okončanih predmeta ovog suda u Odjeljenju za ratne zločine u toku 2017. godine.
– U konkretnom predmetu Radomir Marković i drugi, osam optuženih bili su na mjerama zabrane nekoliko mjeseci, bez mogućnosti da vide svoje prijatelje, da izađu iz stana. Onda se desi da budu svi oslobođeni. Kako to utiče na čovjeka koji je bio predmet takve mjere, odnosno predmet pritvora? To više nisu isti ljudi – navodi Dejan Bogdanović, iz Advokatske kanelarije Stojanović, pravnog zastupnika Ilije i Miloša Vukašinovića.
Nakon oslobađajuće presude, država BiH dužna je da se izvini za počinjenu grešku i nadoknadi materijalnu i nematerijalnu štetu svim licima protiv kojih se vodio krivični postupak – zbog neosnovanog hapšenja, boravka u pritvoru, mjera zabrane, suspenzije sa posla, izgubljene zarade i drugih okolnosti – ističu njihovi pravni zastupnici.
Petko Pavlović, pravni zastupnik Pere Radovića, kaže da se na osnovu toga određuju naknade koje su oko 100 KM po danu, što, po njegovom mišljenju, nije pravična naknada.
Advokat Pavlović ističe da je zastupao i optuženika koji je nakon višegodišnjih sudskih procesa i četiri godine provedenih u pritvoru, zbog neosnovanih optužbi za najteže ratne zločine, ostvario pravo na naknadu od oko 100.000 maraka.
Pavlović dodaje da zna da ima i drugih slučajeva gdje su lica bila i duže u pritvoru, gdje je dosuđivano između 100 i 200.000 maraka.
– Koliko će on dobiti novca, da li će ga uopšte dobiti u obimu koji misli – ne može generalno biti ona suštinska satisfakcija. Јer, jednom kad si u pritvoru, za naš narod ti si kriv – smatra advokat Bogdanović.
Suština čitave priče je da Tužilaštvo mora imati ipak jednu mnogo bolju osnovu kada ulazi u sudske postupke, ako želi istrajati na takvim optužnicama – dodaje on.
Ostaje otvoreno pitanje koliko BiH koštaju oslobađajuće presude i koliko je tome doprinijelo samo Tužilaštvo. Pravda je skupa, nepravda još skuplja. Ilustracije radi, Sud BiH je u 2016 godini, kako je navedeno u finansijskom izvještaju, samo za usluge advokata po službenoj dužnosti isplatio oko tri miliona maraka.
Tako je u dokumentu Izvještaj o izvršenju proračuna za period 01.01.- 31.12.2016. godine, navedeno da je za pravne usluge – advokati po službenoj dužnosti izdvojeno 2.914.374,77 KM, usluge prevođenja 33.958,70 KM, usluge vještačenja 24.858,58, troškove svjedoka 156.326,18 KM i troškove oslobađajućih presuda – 73.298,62 KM.
