Patriotizam Milorada Vukanovića, predsjednika SNV, koji je na volšeban način došao do vrijedne imovine pokojnog dr Vladislava Turnića u Dubrovniku, ne bi zavređivao veću pažnju, da njegov rođak Nebojša Vukanović, preko koga se Milorad očito oglašava, nije uporno isticao patriotsku crtu svog strica, piše portal Trebinje 059.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Patriotizam Milorada Vukanovića, predsjednika SNV, koji je na volšeban način došao do vrijedne imovine pokojnog dr Vladislava Turnića u Dubrovniku, ne bi zavređivao veću pažnju, da njegov rođak Nebojša Vukanović, preko koga se Milorad očito oglašava, nije uporno isticao patriotsku crtu svog strica. To ga je valjda preporučivalo za Turnićevog nasljednika, kada već ni porodica, ni SNV, a ni Crkva nisu dovoljno dobre patriote
Nebojša Vukanović tako u svom tekstu navodi sve vrline svog strica, izdvajajući da je upravo Milorad Vukanović, zajedno sa Јovanom Raškovićem osnovao SDS u Dubrovniku, da je bio vođa i istinski se borio za prava Srba u Dubrovniku. Napisao je kako je zbog svog angažmana stric ostao bez posla, da mu je na kuću bačena eksplozivan naprava, da je bio hapšen.
Šta čuveni hercegovački disident sa budžetskim primanjima od oko 3.500 KM mjesečno, Nebojša Vukanović, nije napisao, a mnogo je važnije za punu sliku o Miloradu Vukanoviću?
Nije napisao, a poznato mu je, da za razliku od Vladsilava Turnića, koji je zbog svog patriotskog angažmana u Dubrovnku, još za vrijeme trajanja rata osuđen pred okružnim sudom u Splitu, Milorad Vukanović niti je osuđen, niti je robijao dana, kao njegovi saobrci iz `90-ih. A upravo je Milorad Vukanović bio taj koji je u ime inicijativnog odbora za osnivanje SDS na Ivanici pozdravio skup, na kojem su, između ostalih, prisustvovali i Radovam Karadzić, Јovan Opačić, Božidar Vučurević i ostali prvaci SDS iz tog vremena.
U izjavi, koju je Milorad Vukanović dao Hjuman Rajt Voču, nekoliko mjeseci nakon što su odbačene optužbe protiv njega pred splitskim sudom, on između ostalog, kaže: “Problemi su devedesetih bili ogromni. Dubrovnik je bio okružen ekstremnim srpskim nacionalistima i konstantno ugrožen. Policija nije činila ništa da umiri situaciju. Nasuprot tome, koristili su kontrolne punktove na putu ka Herceg Novom i drugim dijelovma Crne Gore da konstantno kontrolišu ljude, naročito Srbe. Srbi su se ovdje osjećali veoma nesigurno. Srpski nacionalisti su koristili taj strah i činili situaciju još napetijom koristeći propagandu”.
Na koga je Milorad Vukanović u ovom dijelu izjave uperio prst, prepuštamo čitaocima da sude. Iako ga Nebojša Vukanović pokušava ugurati u istorijski kontekst sa Јovanom Raškovićem, Milorad Vukanović u izjavi HRV 1994. godine se ogradio od bilo kakve veze sa, kako je kazao, nacionalističkim krilom SDS u Krajini. Nije se u toj izjavi ogradio samo od krajiškog krila SDS već je osudio i nastup pojedinih učesnika skupa na Ivanici gdje je upravo on držao uvodni govor.
“Neki članovi iz Crne Gore i Herceg Novog iznijeli su vrlo militantne govore, prijeteći šta bi se moglo dogoditi Dubrovnku ako bi Srbi bili napadnuti. Na tom mitingu nisam bio u povoljnoj poziciji da se distanciram od takvih tvrdnji, ali nakon mitinga dao sam izjavu za (hrvatski dnevni list) Vjesnik, u kojoj sam rekao da neke od izjava na mitingu nisu bile prihvatljive. Nakon što je napad na Dubrovnik, kako stoji u izvještaju Hjuman Rajts Voča, otpočeo oktobra 1991. Vukanović kaže da je nastavio da dejstvuje kako bi zaštitio Dubrovnik.
“Odmah sam bio na radiju i osudio napad. Uspostavili smo komitet za ljudska prava u Dubrovniku i ja sam bio član tog komiteta”, kaže Milorad Vukanović, i poentira da je u ratu bio čak i član hrvatske komisije u pregovorima. “Bio sam član hrvatske delegacije na pregovorima u Cavtatu, tako da sam sa hrvatske strane razgovarao sa jugoslovenskom vojskom. U prisustvu hrvatske delegacije rekao sam da Srbi nisu ugroženi, da je ono što ЈNA radi okupacija, te da većina Srba to ne prihvata”.
Milorad Vukanović uhapšen je pod optužbom da je pripremao i učestvovao u oružanoj pobuni protiv Dubrovnika. Odmah sutradan izveden je pred sud, a nakon mjesec dana oslobođen svih optužbi. Takvu sreću nisu imali ni Vladislav Turnić, ni ostalih 14 Srba koji su tada osuđeni u Splitu. Pet je bilo prisutno na suđenju, a devetorici se sudilo u odsustvu.
“Sa njim (Miloradom Vukanovićem) je u tim teškim vremenima postradao i pokojni dr Vladislav Turnić, koji je na početku rata smogao snage i hrabrosti da bude predsjednik Pravoslavne crkvene opštine Dubrovnik. I pokojni dr Turnić preživio je batinjanja i torturu u ratu”, piše Nebojša Vukanović, dobro znajući da njegov stric i Vladislav Turnić nisu pretrpjeli istu torturu u ratu, niti se mogu nazvati sastradalnicima.
Da je Vladislav Turnić znao za ovu izjavu Milorada Vukanovića, teško da bi mu omogućio pristup imanju, a kamoli mu ga testamentom i ostavio. Da li bi Vladislav Turnić uopšte bio dio SNV u Dubrovniku da je znao za ove “sitne” pojedinosti o predsjedniku tog uduruženja u Dubrovnku.
Pri tom niko ne sugeriše, kako to ozlobljeno, u svom maniru, podvaljuje Nebojša Vukanović, da neko sumnja u uračunljivost Vladislava Turnića, koji je bio i te kako bistar čovjek, ali je, na žalost, dio svog života proveo sa informacijama koje su mu plasirale lokalne i okolne “patriote”.
Milorad Vukanović je u legalnoj proceduri izabran za predsjednika SNV Dubrovnik i Županije Dubravčko neretvanske, s tim da je u procesu glasanja od nešto više od 2.000 Srba, u toj županiji, glasalo svega njih 96. Јedva preko četiri odsto.. Postavlja se pitanje kakav legitimitet Milorad Vukanović ima da bi uošte govorio o tamošnjim Srbima i da li se iko zapitao zašto Srbi praktično bojkotuju izbor rukovodstva SNV?! Da li zbog patriotizma Milorada Vukanovića, koji je u Dubrovniku svima dobro poznat!
