Zdravko Jović, prosvjetni radnik u penziji i jedan od pokretača SDS-a devedesetih godina u Prijedoru kaže za Prijedor24h da vlast u gradu na Sani nije 31. maja 1992. naredila stanovnicima nesrpske nacionalnosti da na ruke vežu „bijele trake“ kada se kreću po gradu.
Povodom nedavnog obilježavanja „Dana bijelih traka“ u Prijedoru, Jović tvrdi da je lažna priča da se takvo nešto ikada nosilo.
-Ta priča ide u smjeru da se Srbima nametne i prišije fašističko ponašanje u odbrambeno-otadžbinskom ratu, iako je srpski narod uvijek bio protiv fašizma. Bošnjaci su se tih godina bojali da će im potkozarski Srbi vratiti za 1941. godinu, logor Jasenovac i sve što se dešavalo u Drugom svjetskom ratu, s obzirom da su mnogi muslimani bili u vojsci NDH. Upravo to što su tada radili, sada pravdaju pričom o bijelim trakama.
On, s druge strane, kaže da je istina da je traženo da muslimani kuće u to vrijeme obilježe bijelim čaršafima, ali da je to zahtijevala vojska.
-O tome SDS i politička vlast nije donijela nikakvu odluku. Koliko je meni poznato, bijeli čaršafi su označavali da se iz određene kuće neće pucati i to se odnosilo na muslimane. Takvih naredbi nije bilo dok nije izvršen oružani napad nna Prijedor od strane muslimana. Naredba da se stavljaju bijeli čaršafi trajala je samo nekoliko dana-kaže Jović.
On se prisjeća da je još tokom rata čista obraza napustio SDS zbog neproduktivnog suparništva paljanskog prema krajiškom SDS-u, lošeg kadriranja, kao i poplave komunista preobučenih u patriote, koji su vremenom doveli do sadašnje situacije u zemlji.
-Niko ne može osporiti istorijsku, državotvornu i obnoviteljsku ulogu SDS, ali su se u ratnom i kasnijem vremenu često dešavale smjene vodećih ljudi stranke u Krajini jer su mnogi čelnici, kao Velibor Ostojić, gledali na zapadni dio Republike Srpske kao suparnički-pamti Jović.
On kaže da mu je Radovan Karadžić u to vrijeme nudio da bude predsjednik Gradskog odbora SDS-a, ali da je to odbio zarad opšteg interesa Srba, pa i stranke u Prijedoru.
-Nažalost, desilo se i da sam ustupio svoje odborničko mjesto čovjeku koji nikada nije progovorio. Takođe, mjesto predsjednika prijedorske Skupštine smo tada ustupili Milomiru Stakiću koji nije bio član SDS-a, već Radikalne stranke. Kako god, zadovoljan što nam se Jasenovac nije ponovio, što u to vrijeme nijedno srpsko dijete nije zaklano, niti je srpska kuća bila zapaljena-kaže Jović, dodajući da su mnogi drugi preuzimali čelna mjesta i dobijali ordenje, iako od njih nije bilo koristi.
On otkriva da mnogi koji su u ratu zauzeli ključne pozicije u Prijedoru nisu pratili politiku SDS-a, već su se sastajali u potkrovlju Pošte, gdje se pijančilo, kockalo…
-Slušali su „čovjeka iz sijenke“, koji im je podijelio heklere, a nas istinske osnivače odbacili su kao staru krpu. Zato sam i otišao u Slavoniju da ratujem kao dobrovoljac. Ranjen sam 8. decembra 1991. godine i sada sam invalid kome je ugrađen stent, i dijabetičar koji se šprica inzulinom-kaže Jović.
Ističe da je u SDS-u Karadžić bio markantna ličnost, visok, prijatnog lica, spoljašnosti i nemirne kose.
-Pričao je iz glave. Ali mene je u tim susretima oduševio Jovan Rašković, taj stameni, izuzetni, smireni i rječiti čovjek-kaže Jović.
Inače, zanimljivo je da se ovaj čovjek velikog životnog iskustva i istaknuti prijedorski inovator u svojoj 68. godini opet politički aktivirao u okviru Prve SDS zbog, kako kaže, davanja primjera mladima, „jer će nam, ako svi ne damo maksimalni doprinos borbi za promjene na bolje, biti i gore“.
-Mito, korupcija i međusobna mržnja sada razaraju zemlju i organizam našeg naroda. Moramo vratiti u sebe vjeru, želju, volju i pozitivne misli. To nam jedino može vratiti osmijeh na lice i strpljenje. Ružne misli nam se vraćaju kao bumerang-kaže naš sagovornik.
On ističe da se upravo promjenama na bolje omladina mora zadržati da bi se sačuvao narod, te da je dosadašnja pogrešna politika sa ovih prostora u inostranstvo otjerala 400.000 mladih.
-Promjena nema u pasivnosti, apolitičnosti i neizlasku na izbore. Pomažući mladima podizanjem ekonomije, školstva, kupovne moći i slično pomoći ćemo svima, i borcima i penzionerima. Mladi zbog niskih plata i teških uslova rada idu u evropske zemlje, gdje stiču djecu koja se ovdje više ne vraćaju. Ostajemo bez mladosti i postajemo stara nacija. Ako je Srbija sa Vučićem isplivala iz bankrotstva i promijenila stanje, isplivaćemo i mi, samo moramo promijeniti strukturu vlasti-navodi Jović, koji je prvi čovjek Prve SDS u Prijedoru.
On kaže da sadašnja vlast i opozicija pričaju o raznim glupostima, a ništa ne znaju da rade.
-Stalno pljuju jedni druge, vlast na opoziciju u kojoj imaju plate po 4.000 KM, a opozicija vlast u kojoj imaju zarade i po 7.500 KM. Već 12 godina slušamo tu priču. Ama ljudi, pretjerali ste. Dosta! Ako ne postignemo političko jedinstvo po svim ključnim pitanjima opstanka, očuvanja ustavnog položaja i nadležnosti Srpske i ekonomskog razvoja, nestaćemo kao narod sa ovih prostora-poručuje Jović.
