Odluka austrijske vlade da zatvori sedam džamija i zabrani djelovanje organizaciji „Arapska vjerska zajednica“ prilično je uznemirila radikalne vehabijske krugove u BiH.
Dileme nema: oni koji žele manifestirati selefijsko ludilo kao navodnu vjersku praksu te za tu vrstu radikalizma primati novac iz drugih država, neka idu tamo odakle su došli i neka se vrate u društvenu tamu zemalja u kojima su rođene takve ideologije.
Ovoj temi, međutim, u Bosni i Hercegovini morate pristupiti vrlo osjetljivo, jer u navodnom glavnom gradu ove zemlje, niti su sposobni izvući pouku niti su sposobni pravilno zaključiti šta će biti sa šampionima radikalizma iz te čaršije i Proklete avlije. „Sve je propaganda jastreba iz Banjaluke“, tako su objavili – pokušavajući uvjeriti sluđenu bošnjačku javnost da je radikalizam izmišljen i podmetnut „evropskoj naciji“ a da posljedice ne postoje, da hfz. Porča, Ebu Muhamed i desetine drugih potvrđenih i proskribovanih ekstremista, povezanih sa Bosnom i Hercegovinom, ostaju u Austriji.
Da ne bude zabune: hfz. Muhamed Porča će biti protjeran iz Austrije tj. kako bi to slatko i razumljivo bilo izrečeno slengom moga naroda: „letiće suguzice iz Beča“.
Njegova zloćudna organizacija nema veze sa obrazovanjem i vaspitanjem mladih Evropljana – ne radi ništa korisno. Njeno ime „Unija džemata selefijske dave“ samo nam govori da će biti zabranjena, prije svega zato što prodaje najgoru interpretaciju vlastite vjere i zagovara nasilje i to drsko naziva selefizam, a koje narod zna kao vehabijsko učenje, oličeno u radikalnom pokretu vehabizma. Pošto vehabizam – selefizam ne može više proći u Austriji, i ne može se finansirati iz država kojima upravljaju primitivni i diktatorski režimi Bliskog istoka – Porča mora ići kući.
Istina je da je Porča nesumnjivo obrazovani i uvjereni vjernik, da sve što čini ima oslonac u njegovom čvrstom uvjerenju da je to interes islama, kao nedjeljive, jedinstvene i jednoobrazne vjere svih muslimana, bez izuzetka. I da musliman bilo gdje na planeti bio, mora da živi u skladu sa moralnim i šerijatskim normama koje je ljudima i narodima Allah dž.š. saopštio vlastitim nestvorenim govorom Kurana. Namjera da se to uvjerenje mora širiti riječju i nametnuti silom ipak pripada drugom, davno prošlom vremenu i nekom drugom mjestu. Ne pripada ni Austriji ni Evropi, a ako to uvjerenje usvoje muslimani BiH, onda je upitna i njihova pripadnost evropskoj civilizaciji, kulturi i političkoj zajednici koja se ispoljava kroz Evropsku uniju.
I to nije najveći problem, ma šta o tome pisali novinari propalog magazina „Slobodna Bosna“ i šta god, kao objašnjenje u ime nedovršene, neuređene i islamizirane BiH, ponudio i govorio Dragan Mektić na svojim „slavnim“ konferencijama za štampu.
Ne samo Porča već i Ebu Muhamed su dobili šut kartu – ta šut karta je proces čiji je pozitivni završetak za Austriju i negativni za Zapadni Balkan, vidljiv u skorom roku.
Te mjere, ma kako ih predstavljao Erdogan, nisu izraz nikakve islamofobije niti novog „rata krsta i polumjeseca“, već izraz svijesti o potrebi preuzimanja odgovornosti za bezbjednost zemlje i u njihovo donošenje uključeni su mnogi subjekti islama u zemlji.
Objektivno i jasno: Islamska zajednica u Austriji prema mišljenju stručne i vjerske javnosti je najmodernija krovna organizacija muslimana u jednoj evropskoj zemlji i ona danas aktivno sudjeluje u svim segmentima javnog, političkog i kulturnog života.
Kao jednu od važnijih oblasti rada predstavnici zajednice definišu edukaciju mladog naraštaja. Tako je u Beču još prije petnaest godina osnovana prva Islamska gimnazija. Nju danas pohađa preko 600 đaka porijeklom iz 18 zemalja a u sklopu škole nalazi se i prostorija u kojoj učenici mogu obavljati molitvu. Sadržaji nastavnog plana su i vjera ali i zakoni moderne nauke; kritički osvrt na religijske dogme važan je proces u razvoju mlađeg naraštaja, smatra nastavnik biologije Peter Bastian i dodaje:
„Do diskusije naravno dolazi kada npr. objašnjavamo teoriju evolucije a znamo da religija postanak čovjeka objašnjava drugačije. Učenicima međutim postaje jasno da se i neke religijske dogme smiju dovesti u pitanje! Da je sloboda mišljenja osnovno ljudsko pravo i da se o svemu može diskutovati. I to je najvažnije. Može se slobodno reći da se ovdje stvara jedna nova generacija evropskih muslimana.“
Nastanku izvjesnog evropskog islama u Austriji, osim Islamske gimnazije, posljednjih nekoliko godina doprinosi i Islamska pedagoška akademija. Ona je već dala sedam generacija nastavnika vjeronauke, koji danas predaju u Islamskoj gimnaziji ali i u svim drugim školama širom Austrije koje pohađaju i učenici islamske vjeroispovijesti. Do prije nekoliko godina vjeronauka je predavana isključivo u džamijama, danas je ta nastava potpuno transparentna. Takav pristup sprečava predavanje tradicionalnih običaja koji nemaju veze sa religijom, objašnjava Zeynep Elibol, profesorica na Islamskoj pedagoškoj akademiji u Beču.
Po zadnjem popisu austrijsko državljanstvo je posjedovalo 96.052 muslimana od više od 500.000 muslimana koji žive i rade u Austriji. Broj naturalizovanih se konstantno povećava, pogotovo što se tiče Turaka i Bošnjaka.
Što se tiče etniciteta, najveća grupa su Turci (134.210), potom Bošnjaci (96.210). Tokom zadnjih decenija i Arapi su postali znatan dio muslimanske populacije u Austriji, pogotovo iz Egipta. Iranaca ima oko 6.460 osoba, međutim oni su često ateistički ili teško sekularistički nastrojeni. Dalje, austrijski bezbjednjaci i eksperti su ukazali na rizičan trend povećanja broja onih koji su konvertirali u islam u Austriji.
Krajem devetnaestog vijeka, vojnici islamske vjeroispovijesti u Austro-Ugarskoj monarhiji bili su gotovo isključivo Bošnjaci i više je nego simbolična činjenica da je baš jedna bosansko-hercegovačka lovačka regimenta odigrala presudnu ulogu u bici u Južnom Tirolu koju dan-danas, obilježavaju i slave vojnici Jandašekove kasarne.
Osim u velikim bitkama, Bošnjaci su u Austro-Ugarskoj monarhiji bivali angažovani i u ličnoj gardi samog cara a njegova nagrada za njihovo zalaganje i odanost temelj je onoga što danas mnogi nazivaju najmodernijom organizacijom islama u jednoj zapadno-evropskoj zemlji. Izlazeći u susret Bošnjacima, austro-ugarska uprava 1912. donosi zakon po kome islam zvanično postaje jedna od državnih vjera, te bošnjacima omogućuje nesmetano prakticiranje vjere – kako u vojsci tako i u civilnom društvu.
Na osnovu Zakona o vjerskim pravima iz 1874. islam u anektiranoj Bosni i Hercegovini dobija novu strukturu, a Reis-ul-Ulema, glavni poglavar svih muslimana u jednoj zemlji, za austro-ugarske birokrate u usporedbama sa njima poznatom hrišćanskom hijerarhijskom strukturom, igra ulogu izvjesnog vrhovnog kardinala.
Nakon Prvog svjetskog rata i raspada monarhije zakon pada u zaborav, međutim ponovo aktuelan postaje početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada u Austriju stižu prvi gastarbajteri iz Turske i bivše Jugoslavije. Čak i tada Bošnjaci u stvaranju novih struktura igraju važnu ulogu. Današnji bošnjački predstavnik u Vijeću Islamske zajednice u Austriji, Irfan Buzar, prisjeća se vremena kada je, kako kaže, valjalo zasukati rukave i za novopristigle radnike stvoriti adekvatne uslove – kako za rad, tako i za duhovni život. „Svi su tražili neko svoje utočište, svi su tražili neko svoje mjesto. I to su našli u Islamskoj socijalnoj službi. To je bila prva organizacija, prva islamska ustanova u to vrijeme koja se brinula kako za muslimane sa Balkana tako i za sve ostale etničke grupe, a na čelu te službe je bio Bošnjak.“
Međutim, 2015. godine austrijska vlada donijela je novi zakon, koji je za muslimane manje povoljan nego zakoni iz doba Austrougarske. Zakon reguliše organizovanje islamskog života izdvajajući samo muslimansko stanovništvo i ne odnosi se na ostale vjerske grupe. Novi, tzv. „Zakon o islamu“ zabranjuje strano finansiranje islamskih organizacija i od svih koji tvrde da predstavljaju muslimane u Austriji ovaj zakon traži da koriste standardizovan prevod značenja Kur’ana.
Od strane pretežno katoličkog stanovništva ovaj zakon nije naišao na otpor; katolički biskupi su podržavali ovaj zakon dok ga većina muslimanskih organizacija nije rado prihvatila a Tursku vrhovnu vjersku ustanovu Dijanet ovaj zakon je uznemirio.
Islamska zajednica danas predstavlja više od 500.000 muslimana u Austriji i osim Bošnjaka danas su tu: Turci, Arapi, Afrikanci kao i određene etničke grupe iz Azije.
Početkom sedamdesetih sve njih predstavljali su gotovo isključivo Bošnjaci, danas u vijeću Islamske zajednice sjede međutim predstavnici svih etničkih grupa. Najnoviji ustav zajednice, koji je donešen prije šest godina, dodatno je zagarantovao članstvo predstavnika svih etničkih skupina u Vijeću – bez obzira na broj njihovih članova. Bošnjački imam Irfan Buzar je zadovoljan onim što je urađeno u zadnjih 40 godina.
„Islamska zajednica u Austriji je izgubila taj neki svoj bošnjački identitet, što je dobro, logično i ispravno. U početku su tu bili uglavnom Bošnjaci, pa je to imalo taj neki bošnjački identitet. Međutim, zajednica nije tu samo zbog Bošnjaka ili Turaka. Ona zastupa sve muslimane i sve etničke grupe u Austriji.“
Istovremeno, ovakva organizacija, zahvaljujući svom odnosu prema javnim interesima predstavlja efikasan amortizer svake vrste nezadovoljstva javnosti pojedinim aktivnostima radikalnih islamista, selefija ili vehabija i njihovih organizacija. Danas, najbrojniju muslimansku zajednicu u Austriji predstavljaju Turci (gotovo polovina svih muslimana u Austriji su Turci) ali najprodornije i najradikalnije grupe dolaze iz zajednice koja je druga po brojnosti a čine je Bošnjaci. Upravo te organizacije predstavljaju faktor rizika jer su kroz rat u Bosni i Hercegovini stvorili snažan savez sa trećom po brojnosti zajednicom muslimana (Egipćanima) i snažne veze sa saudijskim vehabijama, sirijskom i egipatskom Muslimanskom braćom. Te organizacije, koje prividno, u javnosti ispoljavaju visok stepen konfrontacije i oko islamskog učenja i oko određenih interesa te izvora finansijskih sredstava i podrške iz Saudijske Arabije i drugih arapskih zemalja ili iz Turske predstavljaju izvor snažnog pritiska na austrijsko društvo i Evropu u cijelini.
Danas na tlu Austrije djeluju četiri bošnjačke Islamske zajednice, predstavljajući izvor novih bezbjednosnih izazova, ne samo za Austriju nego i za cijelu Evropu. To su:
1. ISLAMSKA ZAJEDNICA BOŠNjAKA AUSTRIJE – IZBA
IZBA je u maju ove godine od strane Rijaseta Islamske zajednice BiH utemeljena kao muftijstvo sa muftijom Jasmin ef. Bekrićem koji upravlja svim vjerskim poslovima. Osim muftije, IZBA ima svog predsjednika koji brine o pravnim i političkim pitanjima.
U ovom trenutku, pod kontrolom ove vjerske zajednice je oko 50 džemata (osnovnih zajednica vjernika) i 35 nevladinih organizacija uredno registrovanih u Austriji – predsjednik je Esad ef. Memić, potpredsjednik Husejin Malkoč, sekretar Hasudin Atanović i zamjenik Ibrahim Čikarić, blagajnik Samir Redžepović i zamjenik Adis Čandić te tzv. referenti: Abdulmedžid Sijamhodžić za pravna pitanja i Senad Kusur za omladinu i medije. Ovom Islamskom zajednicom, u stvarnosti i potpuno, upravljaju braća Podojak, Senad i Vehid, i ta činjenica predstavljala je dugo vremena, problem bivšem reisu Mustafi Ceriću kao što danas predstavlja problem i reisu Husejn ef. Kavazoviću. Uticaj Rijaseta na ovu zajednicu ostao je ograničen činjenicom da je Vehid Podojak oženio kćerku osnivača Islamskog centra „DACHVERBAND“, čovjeka koga su ranije zvali „Vehabijski babo“ – Irfana Buzara.
2. DACHVERBAND -“ISLAMSKI CENTAR ZA POMOĆ NARODU BiH” – Beč:
Ovaj centar predvodi Irfan Buzar, bivši dugogodišnji predsjednik IC “Ebu Hanife – Beč”, predsjednik najstarijeg bošnjačkog džemata u Austriji “Gazi Husrev beg”. Ova Islamska zajednica je početkom 2012. godine pristupila jedinstvenoj Islamskoj zajednici Bošnjaka Austrije, ali je i dalje potpuno samostalna u finansiranju, vjerskom učenju i djelovanju u krovnoj Islamskoj zajednici Austrije. Poznato je da je upravo Irfan Buzar pružio utočište hfz. Muhamedu Porči, angažovao ga da radi u ovom centru i omogućio nastanak i razvoj radikalne islamističke misli i organizacije u Beču. Najvažnija činjenica je ipak da je rođeni brat Irfana Buzara još jedan hafiz – Adnan Buzar, koji je bio glavni imam njegovog Islamskog centra i predsjednik te Islamske zajednice a koji je oženjen Badijom Khalil, kćerkom “Oca džihada” – “Oca borbe”, poznatog Arafatovog i palestinskog komandanta “Fataha”, koga smatraju tvorcem koncepta politički motivisanog terorizma. Danas su braća Buzar lojalni vladi Austrije.
Buzar je djelovao iz džemata „Ebu Hanife“ iz desetog okruga Beča a kao najbliži saradnici smatrani su mu: braća Senad i Vehid Podojak, Esad ef. Memić, Samir ef. Redžepović, Sulejman ef. Sabanović, Saudin ef. Atanović, Rasim ef. Zahirović.
