Lider pokreta “Odgovor” Ćamil Duraković zatražio je od probosanskih stranaka da postignu konsenzus o tome da zakon o službenim jezicima u BiH bude preduslov postizbornih koalicija i formiranja vlasti.
– Ponudićemo korektno rješenje koje bi priznalo naziv bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i obezbijedilo ravnopravnu upotrebu ćirilice i latinice na svim nivoima vlasti, te uredilo i druga pitanja, poput službenog znakovnog jezika i prava na maternji jezik za nacionalne manjine – rekao je Duraković.
On je poručio da demagogija i korištenje jezika u političko-promotivne svrhe “neće nikoga dovesti nigdje”, te da je svaki političar, koji se bavi ovom temom, dužan ponuditi “realnu mapu puta ka rješenju”.
Durakovićevu inicijativu u vezi sa donošenjem zakona o službenim jezicima u BiH u većini bošnjačkih stranaka nisu željeli da komentarišu, navodeći da je i ta tema očigledno postala stvar predizborne kampanje.
Istovremeno, lingvista iz Beograda Miloš Kovačević kaže da je mogućnost prihvatanja termina „bosanski jezik“ u RS isključena za svakog normalnog političara i za svakoga ko vodi računa o nacionalnim interesima.
– Svako ko bi to uradio potpisao bi čitulju Republici Srpskoj i Srbima u BiH. Time bi Srbi postali „bosanski Srbi“, a takva kategorija ne postoji. Srbi su Srbi ili nisu uopšte Srbi – naglašava Kovačević.
On ističe da se nigdje ne koristi naziv jezika po zemlji.
– Prihvatanjem „bosanskog jezika“ sve koji žive u BiH podveli bi pod „bosanski narod“. Zato nije moguće priznati „bosanski jezik“ – kaže Kovačević.
Bošnjački jezik
Lingvista Milanka Babić ističe da srpska lingvistika ne može ni na koji način dati saglasnost za naziv „bosanski jezik“.
– Ako već izvodimo naziv jezika iz naziva naroda, onda bošnjački narod može imati samo bošnjački jezik. Mi zbog zaštite nacionalnih interesa i nacionalne kulture i na osnovu lingvističkih kriterijuma, ne možemo prihvatiti „bosanski jezik“ – kaže Babićeva.
