Da je ministar – ministar, a Bosna država, Igor Crnadak bi razriješio ambasadora u Saudijskoj Arabiji, jer ga je javno isprozivao da nanosi štetu BiH. Ili bi makar polomio bravu na vratima.
Druga opcija, ako je tačno ono što ambasador priča, onda je predsjedavajući Savjeta ministara Denis Zvizdić trebalo da razriješi svog ministra i da prekine bruku. Ali, pošto Zvizdić nema većinu, pošto Bosna nije država, pošto Crnadak nema ovlaštenja ministra i pošto je svaki ambasador BiH nedodirljiv – od toga nema ništa.
Samo kod nas je normalno da ambasador, umjesto institucijama, uputi pismo javnosti u kome propisno nariba svog formalnog šefa. Ta pojava je, zapravo, proizvod nakaradne države, loše hijerarhije i otvorene partokratije. Ne postoje ambasadori BiH. Postoje samo ambasadori srskog, hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva, koje oni izvode rijetko iz struke, a uglavnom iz svoje političe partije.
Kada ih treba poslati u svijet, članovi Predsjedništva se lako dogovore. Ali, kada treba nekog smijeniti ako je kriv – e, tu nema mrdanja. Ambasadora može da ukloni samo njegov član Predsjedništva (ostali se tada ne miješaju), ali taj film nećete gledati.
A ministar? On je krivac za sve što ne valja u diplomatiji, iako se, još od vremena sukoba Zlatka Lagumdžije i Željka Komšića, ništa ne pita oko postavljanja ambasadora. Ma kako se zvao, ostaje mu samo da ćuti, trpi i Ministarstvo inostranih poslova BiH koristi kao turističku agenciju.
