Poslije trinaest godina od posljednjeg svjedočenja, dvoje logoraša iz Trebinja svjedočili su u Županijskom sudu u Splitu, u predmetu “Lora 3”, protiv Tomislava Duića, upravnika zloglasnog logora i Emilija Bungura, jednog od vojnih policajaca. Riječ je o krivičnim djelima ratnog zločina, počinjenim nad zarobljenim vojnicima.
Mirko Babić, jedan od svjedoka, koji je preživio teške psihičke i fizičke torture, kaže da je ponovio istinu o svom stradanju u Lori, i još tri logora u Hrvatskoj.
Ranije je davao iskaze istražiteljima Sipe i u Županijskom sudu u Splitu. Posljednji put je svjedočio 2006. godine.
Zbog teških ratnih zločina nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima, hrvatsko pravosuđe zločine u Lori razdvojilo je u tri predmeta.
Neki od zločinaca već su osuđeni, a u predmetu “Lora 3” logoraši su svjedočili protiv Tomislava Duića i Emilija Bungura.
Obojica su uhapšeni poslije, navodno, dugogodišnjeg skrivanja.
– Raspolažemo istinom. Nisu mogli naći momente da bi nas zbunili, a njihovi advokati idu upravo metodom zbunjivanja, da bi se uhvatili za neku sitnicu, kaže logoraš Mirko Babić.
Logoraši iz Lore, kao posljedicu brojnih metoda zlostavljanja i mučenja, nose brojne fizičke i psihičke posljedice.
Miroslav Čučak, zarobljen početkom aprila 1992. u logoru je proveo pet mjeseci i dvadeset dva dana. Smatra da su osuđeni, u prethodnim predmetima, dobili relativno male kazne u odnosu na ono šta su radili zarobljenicima.
– Iza njih stoji država. Mirko i ja smo dokazali sve što treba da dokažemo da bi oni bili osuđeni, ali mi ne možemo uticati na ishod, dodaje Miroslav.
Suđenje Duiću, koji je već osuđen na osam godina u jednom od predmeta Lore, i ostalima, kažu logoraši, zavisi od svjedoka, kojih je sve manje.
– Ako se u većim grupama pojavimo na suđenju, damo iskaze, a ima i težih iskaza od naših, zaviusiće i visina izricanja kazne, naglašava Mirko Babić.
Logoraše iz Lore, zarobila je, u klasičnom aktu agresije, vojska Republike Hrvatske, 1992. godine.
