Predsjednik Odbora za odbranu u Bundestagu, sasvim je netipičan sagovornik za ono što očekujete od njemačkog političara. On u intervjuu za Frontal.RS otvoreno kaže: Kriza u BiH se ne može riješiti.
U ovom navratu, zemljaka Kristijana Šmita pitali smo nekoliko aktuelnih pitanja vezanih za njegov dolazak u Sarajevu, odlazak Angele Merkel u Rusiju, te uticaj promjene vlasti u Avganistanu na dešavanja u svijetu.
Odlazeća kancelarka Angela Merkel, bez obzira na neslaganja oko Ukrajine i mnogih drugih pitanja, otišla je u posjetu Rusiji i sastala se sa Vladimirom Putinom. Šta vi vidite kao motive, a kako ocjenjujete rezultate ovog diplomatskog angžmana?
Merkelovo putovanje u Rusiju i Ukrajinu bilo je oproštajno putovanje na kome je želela da ponovo postavi akcente. Ali ona je hroma patka, nemoćna političarka s obzirom na njen kraj funkcije.
Rezultat putovanja u Moskvu je stoga bio da su obe strane ponovo podvukle svoje stavove bez približavanja. S aspekta stvaranja ili pokretanja političkih rešenja koja nisu stvorena ili inicirana, putovanje i nije moralo da se desi.
Njemačka je 15. avgusta zatvorila ambasadu u Kabulu, a Haiko Mas je u junu pred parlamentarcima rekao da nema bojazni da će talibani za nekoliko sedmica preuzeti vlast, kolika je krivica obavještajnih službi i očekujete li neke posljedice po odgovorne?
Tajne službe i politički analitičari nemačkih i drugih zapadnih tink-tenkova, potpuno su zakazali. Nisu razumeli Avganistan, već su pokušali da ga analiziraju svojim obrascima mišljenja.
Savezna vlada Savezne Republike Njemačke snosi punu odgovornost, posebno ministar spoljnih poslova, ministar unutrašnjih poslova i ministar odbrane. Ali kancelarka ima ovlašćenja da izda smernice i mogla je da preduzme mere, što nije učinila.
Šta najnovija kriza i scene sa aerodroma u Kabulu znače za Njemačku u smislu novog vala migranata, te da li ga vi očekujete i kakav bi bio mogući odgovor Njemačke?
Vrlo je vjerovatno da će hiljade ljudi pokušati da izbjegne u Evropu. To je više nego razumljivo. Iznad svega, trebalo bi da pobjegnu u zemlje koje su odgovorne za rat u Avganistanu.
Ovo uključuje Njemačku, SAD i Veliku Britaniju. Ovo ne uključuje Srbiju, Bosnu, Makedoniju, Mađarsku ili Belorusiju. Zemlje odgovorne za rat sada imaju odgovornost i za svoje lokalne zaposlenike.
Očekujete li da će promjena vlasti u Avganistanu imati ozbiljnije geostrateške posljedice na svjetski poredak moći ili bar posljedice na stabilnost zemalja u njegovom okruženju?
Sve zavisi od politike talibana. Hoće li se ponašati na kooperativna i stabilna prema susjednim avganistanskim državama ili će pokušati da izvezu islamizam u centralnu Aziju, Rusiju i Kinu.
Ako izaberu stabilnost, Centralna Azija može imati koristi od toga, kao i Rusija i Kina. Međutim, ako bi talibani izvezli islamistički teror, to bi značilo destabilizaciju za širu azijsku regiju.
Rusija i Kina su poslale zvanične diplomatske note, da ne priznaju Kristijana Šmita za visokog predstavnika u BiH. Šta to u praksi znači za njegov status? Da li je on samo “državljanin Njemačke i bivši parlamentarac” kao što kaže Milorad Dodik?
Zbog odbijanja Krisitjana Šmita od strane Kine i Rusije, ali i nadam se od strane Srbije i Republike Srpske, Šmit je u problemima – zapravo ne može voditi kancelariju jer mu nedostaje legitimitet.
On će pokušati da prevaziđe ovaj nedostatak legitimiteta strpljenjem i pokušaće da ga nadoknadi snažnim držanjem i teškim odlukama. Pošto Šmit razmišlja i djeluje na de fakto antisrpski način , kao ”guverner” Zapada, nema razloga da Srbija i Srbi u BiH sarađuju s njim. Naprotiv.
Kakve predviđate naredne poteze Kristijana Šmita i da li je on prava osoba za prevazilaženje krize nastale nametanjem zakona od strane Valentina Incka, koji je Republika Srpska u parlamentu odbacila i poručila da ga neće poštovati?
Kristijan Šmit definitivno nije prava osoba, on je samo lokalna pomoć za usklađivanje zapadne imperijalne politike na Balkanu. Za Šmita, rješenje krize u BiH bilo bi rješenje na račun Srba i u korist Bošnjaka – što nije rješenje.
Kriza u BiH se ne može riješiti. Zašto bi BiH trebala funkcionisati etnopolitički i provoditi državnost kada Jugoslaviji nije bilo dozvoljeno da funkcioniše etnopolitički u očima Zapada, i koja je spolja razbijena – prije svega od Njemačke i Austrije.
