EKSKLUZIVNO ZA ALOONLINE.BA: ISPOVJEST HODŽE KOJI SKIDA CRNU MAGIJU: „Dolaze mi POLITIČARI, ESTRADNE LIČNOSTI, ali najviše poziva dobijem iz Prijedora i Banja Luke
„Što Srpkinja, Srpkinji može da napravi, to ne može niko!
Balkan je oduvijek bio područje na kojem se vjerovalo u crnu magiju, uroke, sihire i džine. Vijekovna mješavina različitih kultura vidi se i danas i to ne samo u Bosni, Srbiji, Hrvatskoj, nego i svugdje gdje živi naša dijaspora. Iako nerado govore o tome, a još manje se javno eksponiraju, za razliku od brojnih lažnih vidovnjaka, islamski vjerski poglavari se svakodnevno bave ovakvim stvarima. Neki pravljenjem, a neki skidanjem crne magije, dok ima i onih koji rade oboje. Za aloonline.ba svoju priču je ispričao hodža Hilmija V. Porijeklom iz okoline Gradačca.
-Jedina istina je da svi vjerujući ljudi znaju da kako postoji dobro, tako postoji i loše. Tama je suprotnost svjetlu, a ljubav, mržnji. Na žalost kod našeg naroda mnogo je više tame i mržnje, nego svjetlosti i ljubavi. Islam je vjera koja priznaje postojanje uroka, sihira i džina, ali to takođe znaju i pravoslavi i katolički sveštenici iako to crkva nikada neće priznati. Nebrojeno puta sam se sreo sa skidanjem magije napravljene od strane drugih vjera i nju je posebno teško skinuti- kaže Hilmija.
Pored rodne Bosne, radi kako kaže širom svijeta, gdje god ga pozovu, i svoje usluge ne naplaćuje nego jednostavno uzme koliko mu ko da, a vrlo često ode i praznih ruku.
-Ovo ne radim zbog novca, nego iz svoje ljudske obaveze da pomognem čovjeku. Nebrojeno puta sam otišao na drugi kraj zemlje u sred noći, a da nisam ništa naplatio. Koliko god neko vjerovao ili ne, ovakve stvari postoje i treba ih se plašiti, na žalost mnogi to shvate tek kada ih zadesi zlo. Sve je energija, i ovaj naš svijet koji vidimo, samo je jedan od brojnih svijetova nevidljivih oku- priča Hilmija.
Dodaje da posla ima svakog dana i da je vrlo često u Evropi, naročito Holandiji, Švedskoj i Njemačkoj gdje ga ljudi najviše zovu, a sve ide preko preporuke. Ipak po njegovim riječima najstrašnije stvari doživio je u Prijedoru i Banjaluci.
-Najveće zlo je kod srpskog naroda, to što Srpkinja, Srpkinji može da napravi, to ne može niko! Ovdje se uglavnom radi o mlađim ženama i djevojkama, kojima je najčešće namijenjena smrt putem sihira, uglavnom zbog ljubomore, želje da se preotme nečiji muž, momak i slično. Do sada sam najviše poziva imao iz Prijedora i Banjaluke. U Prijedoru sam jednu djevojku spasavao tri puta, a sihir joj je napravila majka najbolje prijateljice. To je žena koja im je svakog dana dolazila u kuću, ali ja nikada žrtvama ne govorim ko im je šta uradio, jer to se nakon skidanja vrati onom ko je i poslao.
Većina ljudi je čula za pojmove sihiri i džini ali Hilmija nam je objasnio šta je to tačno i kako djeluje.
-Sihir koji se pojede ili popije, je vrsta sihira čija materija uđe u stomak, iz stomaka u krv, a onda do mjesta u tijelu kojem se želi nanijeti bol i šteta. Sihirbaz na papiru napiše ime osobe kojoj se pravi sihir, ime njegove majke i ime jednog od džina. Te podatke piše slovima ili razičitim brojevima te napiše šta će da uradi taj džin čije ime je naveo uz ime bolesnika i njegove majke. Svakako, uz taj ritual bude prisutan i poglavar džinskog plemena. Poglavar džinskog plemena, zadužuje džina čije je ime napisano na papiru da izvrši i obavi zadatak onako kako je napisano na papiru. Zatim osoba koja je došla da se taj sihir napravi, odnese papir te isti stavi u sok, kafu, čaj.
Osobi, kada popije taj čaj, sok, kafu, otvaraju se tjelesni otvori i džin zadužen za sihir ulazi u tu osobu i počinje polako da izvršava naredbu zapisanog sihira. Isto tako, sihir se pokiseli u vodu, a onda se hrana poprska tom vodom i kad je osoba pojede, biva opsihrena. Postavljanje sihra može biti izvedeno sa tri strane. Prvi slučaj je kada sihrbaz svojom rukom postavi ono što je uradio. Zatim dolaze oni koji traže da se sihr napravi. Oba ova slučaja, sa stanovišta mjesta na kojem će se naći sihr, su indentična. I sihrbaz i onaj u čije je ime sihir urađen postavljaju sihir samo na mjesta koja su dostupna svakom čovjeku (odjeća, hrane i piće, kuća i zemljište: postavljanje sihra na/u zemlju, u temelj, krov objekta, mjesta unutar kuće, često na prilazu kući u vidu nečistoća kada je sihir očit, ili sihr urađen na vodu u kojem slučaju postaje neprimjetan itd.)
Na kraju, dolaze džini. Nakon što sihrbaz napravi sihir, on naredi džinima da postave sihir na mjesto do koga ce biti izrazito teško ili nemoguće doći: procjepi u stijenama, tekuće, stajaće vode itd…Specifičnost ovako napravljenog sihira je da mijenja mjesto na kome je postavljen. Jedan džin biva zadužen samo za mjesto sihra. On nema mjesta direktnog uticaja na stanje opsihrenog. Njegova uloga je samo u tome da svaki put kada se sazna mjesto sihra, premjestiti ga na drugo mjesto. Tako, postoji i sihir koji nije napravljen ni na kakav predmet. Sihrbaz džina jednostavno na osnovu proračuna određenih podataka uputi na neku osobu (sihrbazi traže od bolesnika ime, ime majke i datum rođenja). Ali, elhamdulillah, pronalazak sihra, mada najlakši, nije jedini način rješavanja stanja sihirom izazvanih- objašnjava Hilmija.
Dodaje da se pravljenjem sihira najviše bave islamski vjerski poglavari koji za jednu uslugu, u zavisnosti od težine naplate i do 5000 evra.
-Zovu me ljudi svih vjera i nacija, a političari najčešće traže da im se naprave zaspisi koji ih štite od uroka, dok poznate ličnosti obično dolaze da bi se zaštitile od ljubomore i zavisti. Ipak najviše pati običan narod u koji je ušlo veliko zlo, i vjerujte to zlo je svakog dana sve veće.
