Izbori održani 2018. godine završeni su, bar što se Republike Srpske tiče, u najboljem mogućem redu. Narodna skupština je konstituisana u predviđenom roku, izabrano je Vijeće naroda, konstituisana Vlada Republike Srpske uz dvotrećinsku većinu poslanika koji je podržavaju, izabrani su predstavnici Republike Srpske u Predstavnički doma i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, a koalicija okupljena oko SNSD-a od prvog dana imala je spremnu i reprezentaciju za Savjet ministara BiH.Na drugoj strani, u Federaciji BiH, do danas nisu implementirani rezultati izbora. Nisu izabrani ni predsjednik i potpredsjednici Federacije BiH, a Fadil Novalić je prvog aprila ove godine ušao u sedmu godinu sjedenja u premijerskoj stolici koju je, da su izborni rezultati implementirani, trebalo da napusti 2019. godine.
Federalna kriza
Sve do ljeta 2021. godine glavna politička tema u BiH, za razliku od prethodne dvije i po decenije, nije dolazila iz Republike Srpske nego iz Federacije BiH.
Odnosi između predstavnika hrvatskog naroda i skoro svih predstavnika Bošnjaka došli su do usijanja zbog odsustva dogovora u vezi sa reformama izbornog zakonodavstva i Ustava Federacije BiH, a čime bi se po zahtjevu hrvatske strane i u skladu sa odlukama Ustavnog suda BiH, spriječile manipulacije zbog kojih hrvatska strana uporno i sa dokazima tvrdi da bošnjački dio biračkog tijela ima, ili pokušava da ima, prevelik uticaj na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH i delegate u Dom naroda Federacije BiH, a posljedično i u Dom naroda BiH.
Napominjemo, sve to vrijeme Republika Srpska gleda svoja posla i pozdravlja svaki konstruktivan dogovor hrvatske i bošnjačke strane, koji naravno ne bi išao na štetu Srba ili Republike Srpske.
Argumenti hrvatske strane su toliko snažni i upečatljivi da je u jednom trenutku, baš uoči ljeta 2021. godine, bilo potpuno jasno da ih bošnjački političari dalje ne mogu obesmišljavati i da ukoliko ne žele preuzeti ulogu krivaca za katastrofalno stanje u BiH moraju pristati na dogovor sa hrvatskom stranom.
Dodatnu težinu na tasu hrvatske strane svakako je dao rezolutan stav Hrvatske o tom pitanju, kao i značajnog dijela uticajnih ljudi iz EU koji zbog svojih interesa žele hrvatsku stranu staviti u ravnotežu sa druga dva konstitutivna naroda, a koja je realno narušena načinom izbora prije svega hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Dolijevanje ulja na vatru
I šta se tada dešava? Kao grom iz vedra neba, potpuno van svake političke logike koja bi nalagala da se veliki problem rješava uz što manje trošenja vremena i snage na otvaranje novih problema, posljednji visoki predstavnik za BiH Valentin Incko donosi odluku kojom mijenja Krivični zakon BiH i u sve to upliće pitanje negiranja genocida i ratnih zločina stvarajući u Republici Srpskoj frustrirajuću atmosferu i otvarajući u BiH novo političko žarište koje ubrzo nakon toga dovodi do napuštanja zajedničkih organa BiH od strane srpskih predstavnika i time nemogućnost njihovog redovnog funkcionisanja.
Bošnjački političari brže-bolje skidaju sa sebe teret krivca za krizu u BiH zbog nefunkcionisanja Federacije BiH i prebacuju ga na leđa Republike Srpske, a naročito na leđa Milorada Dodika.
Iz protesta prema takvim postupcima OHR-a, Republika Srpske odbija da prizna nelegitimnu odluku o imenovanju Kristijana Šmita na poziciju novog visokog predstavnika za BiH, a sve navedeno ubrzo dovodi i do novih sankcija prema Miloradu Dodiku i ostalima.
Da apsurd bude veći, prema mišljenju skoro svih pravnika koji su se izjasnili o njoj, bili iz Federacije BiH ili iz Republike Srpske, nametnuta odluka o izmjenama Krivičnog zakona BiH potpuno je nesprovodiva.
Sa druge strane, bošnjački političari kupili su skoro pola godine smanjenja pritiska i uz odlaganje vremena doveli do toga da se danas skoro uopšte ne može očekivati neophodna izborna reforma u BiH i ustavna reforma u FBiH.
Javnost, punim pravom i očiglednim razlogom, od tada postavlja pitanje zašto je Incko na samom kraju svog mandata donio takvu odluku i od koga su bošnjački političari „kupili“ to vrijeme?
Deset miliona razloga
Ako smo išta naučili tokom ovih trideset godina prisustva stranih predstavnika u BiH, onda je to da se iza lijepih riječi o pomirenju, dobronamjernih reformi i sličnih pojava, obično i najčešće nalaze lični interesi.
Kažu da Incko tu nije izuzetak i to ne od dolaska na funkciju visokog predstavnika za BiH, nego i od znatno ranijeg perioda, iz perioda kada je bio ambasador Republike Austrije u BiH.
Da ne ulazimo sada u prepričavanje sarajevskih tračeva o vizama i da to ostavimo za neku drugu priliku.
To je ionako bilo dovoljno davno da sigurno nije moglo uticati na novije Inckove odluke.
Mnogo interesantnije pitanje je da li je jedan, ne tako star, Inckov potez, doveo i njega i čitavu BiH u kriznu situaciju.
Naime, ekipa Faktor magazina došla je u posjed interesantnog dokumenta koji na sve nabrojano može baciti potpuno novo svjetlo.
Radi se o pismu koje je 19.10. 2018. godine, tadašnji visoki predstavnik Valentin Incko uputio predsjedavajućem i članovima Savjeta ministara BiH – Denisu Zvizdiću, Igoru Crnatku, Vjekoslavu Bevandi i Adilu Osmanoviću, a u kome zapravo staje na stranu i radi u korist Univerziteta u vlasništvu Ejuba Ganića, degradira Zakon o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora BiH, te poništava značaj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Radi se o Memorandumu o razumijevanju za izgradnju i opremanje Naučno-istraživačkog instituta kralja Salmana Bina Abdulaziza na Univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology, a na osnovu koga je taj univerzitet trebalo da nepovratno dobije 10 miliona dolara od Kraljevine Saudijske Arabije.
Činjenicu da se radi o Univerzitetu iza koga kao vlasnik stoji Ejub Ganić delegati iz reda srpskog naroda, jedinstveno, posmatrali su kao presudnu, jer je zakonima Saudsijske Arabije zabranje finansirati pojedince i organizacije koje u sopstvenim zemljama ili bilo gdje u svijetu predstavljaju eventualnu prijetnju miru, uzrok terorizma ili narušavaju političku stabilnost u svojim zemljama.
Treba li uopšte navoditi razloge zbog kojih su srpski delegati sve ili dio navedenog prepoznali u Ejupu Ganiću, čovjeku koji je učestvovao u rušenju države Jugoslavije, pokušaju preglasavanja srpskog naroda u BiH i nametanja mu tuđe volje, bivšem predsjedniku Federacije BiH poznatom po povezivanju sa mudžahedinima, na kraju krajeva u ličnosti za koju se i dan danas vežu neraščišćena pitanja vezana za odgovornost za ratne zločine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. godine.
Incko je svojim pismom ne samo izašao daleko izvan madata visokog predstavnika za BiH, nego se iz njemu, a vjerovatno i još ponekom, u najmanju ruku Ejupu Ganiću znanih razloga, upleo u opasnu igru kojoj je malo ko u svijetu dorastao.
Incko je svojim postupkom teško povrijedio zakone BiH, ponizio njihove institucije i stavio se u funkciju ličnog interesa Ejupa Ganića, obavezujući državu da garantuje za njegove privatne poslove sa donatorom iz Saudijske Arabije.
SDA gambit i žrtvovanje Valentina?
Lako je pretpostaviti da je u ljeto 2021. godine uznemirena SDA, dotjerana do zida hrvatskim argumentima i zahtjevima, bila spremna na svaki potez samo da bi sa sebe skinula teret krivca za nefunkcionisanje BiH, posebno Federacije BiH, i prebacila ga na nekoga drugog.
Dežurni krivci Republika Srpska i Milorad Dodika u tom smislu bili su najlakša meta, a lamentiranje o Srebrenici koje odavno ima međunarodnu pozornicu, više nego poželjan poligon za transfer teme sa izbornih reformi na nešto drugo.
Da li je teško pretpostaviti da bi ucjenjivanje i žrtvovanje Incka bili najmanja cijena koju bi SDA rado platila zbog svojih interesa?! Bilo kako bilo, kao grom iz vedra neba Incko je donio odluku o izmjenama Krivičnog zakona i sve poslije toga je više nego poznato.
Srpski lobisti Ejupa Ganića
Interesantno je i to da je, prije nego što je došao do Incka, Ejup Ganić razvio ličnu lobističku mrežu koja je opsjedala srpske delegate u Domu naroda i pokušavala da ih ubijedi da glasaju u Ganićevom interesu.
U mrežu su u najmanju ruku bili upleteni i dva Srbina, člana Akademije nauka i umjetnosti BiH, kao i jedna Srpskinja, profesorica iz Sarajeva koja je vrata u Domu naroda otvorila zahvaljujući preporukama dvojice davnašnjih istaknutih funkcionera SDS-a, a koji navodno nisu znali stvarne razloge njene želje da dopre do srpskih delegata.
Upravo na aktivnostima te profesorice i pala je sva ta lobistička igra, jer je ona nesmotreno najmanje jednom od delegata nudila „podršku“ pozivajući se na Ganićevo ime.
Ako je delegatima nuđena podrška, pa može se zamisliti šta je nuđeno posljednjem visokom predstavniku Valentinu Incku?!
Srpski delegati jedinstveno su odbili opciju da rade u Ganićevom interesu i uživaju njegovu „podršku”.
