Riječ godine u cijelom svijetu bila je migranti. Osim kod nas. Kod nas je kao i prošle, pretprošle i svih ranijih riječ godine ponovo bila – referendum. Od onog održanog 29. februara i 1. marta 1992, na kojem je poslije stalnog preglasavanja srpskih poslanika u skupštini tadašnje SR BiH, na kraju preglasan cijeli srpski narod, prošle su bezmalo dvije i po decenije. Za to vrijeme, da ne podsjećamo na sve što se izdešavalo na ovim prostorima, riječ referendum stalno je visila u vazduhu kao tiha prijetnja i podsjećanje na početak nečega strašnog, što slučajno ili ne, počinje sa”r”, ali ima samo tri slova.
Zbog toga se o referendumu govorilo šapatom i u pola glasa sve do prije nekoliko godina kada je tadašnji premijer, a danas predsjednik RS, Milorad Dodik, u javni diskurs na velika vrata vratio “oblik direktnog izjašnjavanja građana o pitanjima od naročite važnosti za užu ili širu zajednicu” ili kraće – referendum. Od toga je prošlo skoro deset godina, a Dodik i njegov SNSD iz jednog u drugi izborni ciklus, vješto koristeći referendum kao oružje, dobijaju najveću podršku građana.
Mnogima se prijetnja referendumom činila kao šuplja retorika i puko sredstvo za ubiranje glasova lakovjernih birača. I bili su u pravu jer oni koji su pomoću referenduma dobijali podršku poslije svakog izbornog ciklusa naglo su dobijali amneziju, pa je referendum od teme No1 postajao deveta rupa na svirali. I sve tako do sljedećih izbora.
Međutim, situacija se promijenila jer referendum više nije fraza za pridobijanje glasova. Narod u Srpskoj želi djelo na vidjelo i želi da se stane ukraj nakaradnoj praksi tzv. pravosudnih institucija BiH. Narod ne da Dan Republike i hoće da to kaže direktnim izjašnjavanjem. U istoj zabludi su oni koji smatraju da bi to bila direktna podrška politici aktuelne vlasti, kao i oni koji tvrde da se time ruše temelji onoga što se zove država po imenu Bosna i Hercegovina.
Ruku na srce, vlastodršci u Srpskoj bi sigurno izvukli određene benefite u slučaju da referendum, recimo onaj o radu Suda i Tužilaštva BiH, bude održan. Ali, da bi izvukli benefite, moraju da ga organizuju, a prije toga da daju jasan odgovor na pitanje šta će biti dan poslije referenduma osim što će biti ponedjeljak. Bez toga, i godina pred nama biće samo još jedna godina koju je pojeo – referendum!
