Brojni usijani Bošnjaci “razvalili” su se od mržnje na nedavnom nezvaničnom internet konkursu “Ko će najviše pljunuti i poreći Dan Republike Srpske” te tim povodom Srbima pomenuti majku i zaprijetiti ratom.
Tako je izvjesni Hamo Delalić poručio Srbima da dobro proslave 9. januar jer će im biti posljednji. Zuhdija Begić naveo je da bi se sa njima odmah obračunao pošto ga je Zapad onomad prekinuo pred Banjalukom, dok Osman Bećirović i dalje čeka naredbu da uzme pušku u ruke. I Salih S. se svim “đikanima” na…ao majke, a ostali njegovi ispisnici poželjeli su smrt svim Srbima koji slave Svetog Stefana.
– Sa takvom marvom može se završiti samo na jedan način, znamo koji. Šumska će nestati u krvi kako je nastala, samo je pitanje vremena. “Traktorijada 2” se sprema, vrijeme je za novi rat i završetak agonije u koju nas je uveo Dejton. Ljubav prema “Oluji” i nezavisnom Kosovu, mržnja smrdaljima. Životna greška Adolfa Hitlera jeste što je vas četnike ostavio u životu – tipkale su po portalima najusijanije bošnjačke glave.
Takođe, istaknuto je da su Srbi genetski genocidna i primitivna jednoćelijska bića, kao i to da će kad-tad, poslije ukidanja RS, nova granica biti na Drini i u Zemunu, gdje je, kako tvrde, uvijek bila.
– Ko god je smrdoslavce turio pod kamu za mene je brat, a Ante Pavelić mi je idol. Kad sljedeći put dođe u Sarajevo, Aleksandra Vučića treba zaklati. Banjalukom krv ćemo liti, Srbe ćemo pobiti – pisali su ovi idioti i poluinteligenti pomračene svijesti, kojih je proteklih dana, istina daleko manje, bilo i među srpskim “komentatorima”.
Moj komšo veli da je prava šteta što devedesetih, odnosno uoči rata u BiH, nije bilo interneta pa da se sve vruće glave, umjesto noževima, puškama i minobacačima, “pošibaju” u sajber prostoru, odnosno tastaturama, Tviter i Fejsbuk nalozima, te inim virusima i “trojancima”. Drugi s oprezom kažu: ako ovako jedni o drugima zbore najglasniji, šta tek misle oni koji mudro ćute?
Kako god, da je 9. januara prevladao razum pokazuje činjenica da je 24. rođendan RS obilježen sasvim mirno, bez ijednog incidenta i realno. S druge strane, virtuelni ratovi i svakodnevna naprđivanja ostaju virtuelni, a daće bog da tako i ostane.
