Bošnjački političari ponašaju se kao da samo oni polažu pravo na BiH, ignorišući činjenicu da su politički i nacionalno organizovani Srbi i Hrvati nosioci suvereniteta svojih teritorija.
Piše: Milorad GUTALJ
– Politički i nacionalni problemi u BiH mogu se riješiti vrlo jednostavno – podjelom na tri teritorijalne jedinice, čija bi osnova ustavnog uređenja bila labava federacija ili konfederacija.
Narodima koji žive u BiH takvo uređenje nije strano jer su živjeli u bivšoj Jugoslaviji koja je bila federalna država /sa velikim ovlaštenjima republika/ u kojoj su njeni građani ostvarivali politička, nacionalna i vjerska prava.
BiH je od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma gubila ogromnu energiju u traženju ustavnog modela i nije našla funkcionalno rješenje, a najveći razlog tome je to što bošnjačka strana nikada nije prihvatila dejtonsku BiH.
Bošnjačka politička elita uporno je, uz podršku dijela međunarodne zajednice, a putem visokih predstavnika u BiH, radila na unitarizaciji.
Srpskom političkom rukovodstvu trebalo je dugo da se “osvijesti”, odnosno da se oslobodi straha od visokih predstavnika i stane u odbranu Dejtonskog sporazuma, kojim su Republici Srpskoj dati atributi državnosti – izvršna, sudska i zakonodavna vlast.
Bošnjački političari ponašaju se kao da samo oni polažu pravo na BiH, ignorišući činjenicu da su politički i nacionalno organizovani Srbi i Hrvati nosioci suvereniteta svojih teritorija.
Jednostavna formula za BiH jeste ustavna federalizacija teritorija koje već koriste konstitutivni narodi u BiH.
Zašto se od te formule bježi i gubi energija na imaginarnoj BiH koja nikada neće profunkcionisati kao unitarna? BiH može opstati samo ako je na jednakoj pravnoj osnovi izgrađuju narodi koji, razvijajući svoje teritorijalne jedinice, izgrađuju federativnu BiH.
Pitanje podjele Mostara, koje je ovih dana ponovo aktualizovano, izaziva bijes kod dijela političkih predstavnika Bošnjaka, koji svaku podjelu vide kao nestanak BiH.
SDP BiH ide dotle da tvrdi kako bi Mostar podjelom postao poput nekadašnjeg Berlina, pa bi bio “jedini grad u Evropi koji je formalno podijeljen po etničkom principu”.
Međutim, poistovjećivati podjelu Zapadnog i Istočnog Berlina sa podjelom BiH na federalne jedinice mogu samo politički diletanti koji odbacuju istorijske činjenice i pravo naroda na izbor.
Priča o podjeli Mostara pokazuje da je bolji svaki iskorak, nego snovi o jedinstvenom Mostaru koji ne funkcioniše. Jer, u sadašnjem Mostaru nisu sprovedeni čak ni izbori!
I eksperiment Brčko distrikt pokazao je sve manjkavosti “nametnute funkcionalnosti”. Naime, kada se pojavio zahtjev za izgradnju vjerskog objekta jednog od naroda sve funkcije i institucije došle su u potpunu blokadu.
Labava federacija u BiH ne bi imala problema koji danas izgledaju kao pitanja na koje nije moguće naći odgovor.
Dug je spisak stvari o kojima danas nema dogovora: popis stanovništva, nametanje ustavnih odluka koje se kose sa interesima jednog naroda, nametanje vještačkih jezičkih tvorevina, želja za nametanjem krovnih institucija koje nikome ne služe, osim što troše novac…
Tu su i zahtjevi da se stalno prave nove institucije na nivou BiH o kojima u Dejtonskom papiru nema ni riječi ili su izričito u nadležnosti entiteta.
Ako ne bude istinskog razmišljanja o federalnoj ili konfederalnoj budućnosti BiH po mjeri njenih naroda, može da se desi da čuvena popularna pjesma: “Od izvora tri putića vode na tri strane…” postane politička realnost.
