Poslije ozbiljnog pritiska javnosti i sramotnih saznanja da Srbi nisu snimili film o Jasenovcu, o srpskoj golgoti u Prvom svjetskom ratu, o Dušanu Silnom, o Nemanjićima i prvoj utemeljenoj srpskoj dinastiji, RTS je ovih dana izabrao najbolji scenario za TV seriju o začecima srpske države i dinastiji Nemanjića.
S tim u vezi na ivici senzacije je vijest da u ovo događanje svoje prste nije upleo Aleksandar Vučić, odnosno nije ovaj istorijski događaj iskoristio da poentira u predizbornoj kampanji. Ali, valja biti oprezan: Još nije jer je poentirao i na poplavama.
Jeste Vlada Srbije u ostavci sa premijerom pokazala izuzetnu organizovanost, bdjeli su dan i noć na nasipima, koordinacija sa svim ostalim službama funkcionisala je besprekorno, Srbija se odbranila. Mada poplave nisu bile toliko ozbiljne, Vučić je opet poentirao. Poplave su privremeno odnijele predizbornu kampanju, ali Vučić i njegovi su non-stop bili u žiži događanja, a opozicija je seirila i na sitno ujedala. Vučić to zaista umije, ali to ne spasava Srbiju.
Jer neki događaji, poput slučaja Aleksandra Obradovića, bivšeg direktora EPS koga je Vučić najprije hvalio pa najurio, pokazuju da sve vlasti u Srbiji liče kao jednojajčani blizanci. Srbija se ne mijenja jer je direktor najznačajnijeg javnog preduzeća pljačkao i otimao za sopstvene potrebe, kao i njegovi prethodnici.
Vučić je i u ovom slučaju politički profitirao, smijenio je svog direktora, što njegovi prethodnici nisu činili. Da li će profitirati do kraja – sigurno neće. Postavio je novog direktora EPS, koji je jednako nekvalifikovan za ovaj posao kao i Obradović. Milorad Grčić, bivši vlasnik pečenjare u Obrenovcu, vojnik SNS partije, vodiće EPS. U SNS-u se drže logike – ako je uspješno vodio pečenjaru, može i EPS. Grčić je, on tvrdi, ekonomista, završio je naprasno fakultet na privatnom univerzitetu u četrdesetoj godini. Taj univerzitet bio je u to vrijeme u vlasništvu beogradskog kriminalca Ljubiše Buhe Čumeta. Grčić je, tvrde njegovi sugrađani, uvijek u društvu žestokih momaka iz sive zone…
Gdje je nada, ima li je? I vlast i opozicija, s logikom kojom raspolažu, u predizbornoj kampanji opet nude snove o boljoj budućnosti. To im je jedina i zajednička ideologija.
