Meni, kome su po životnom putu, glogovo trnje prosuli, meni, koga su šibali vjetrovi i oluje, meni, koga su kroz život vile pratile, kome su vjeru i nadu u život vratile, vrijeme je da zapjevam”, kaže Stojan Šašić u prvoj zbirci poezije “U vihoru života” koja je predstavljena sinoć u prepunoj sali Gradske čitaonice.
U svom književnom prvencu, napisanom u 73. godini, Šašić piše o porodici, životu, rodnom Trgovištu, roditeljima, palim borcima, a posebno, kako ističe, o svom anđelu – unuku Sergeju kome je posvetio četiri pjesme.
Šašić je rođen u Trgovištu 1943. godine. Školovao se u Varaždinu i Zagrebu, a radni vijek je proveo u Rudnicima željezne rude “Ljubija” i Gradskoj upravi u Prijedoru.
Poeziju i prozu je objavljivao u “Kozarskom vjesniku” i listu “Varaždincu”, a već sada najavljuje drugu knjgu poezije koju će, kako ističe, posvetiti najmlađim čitaocima.
