Život je, tek sada, ponovo dobio smisao, kaže za Milan Zeljić, koji se nakon dvadeset devet godina života u Švedskoj doselio u Jelićku. Punog srca ponovo je otvorio vrata kuće njegovog djeda Stojana i počeo da živi život o kome je maštao.
“Ovdje ima taj žar života, socijalnog društva neke normale, tamo je to hladno, nema ljubavi između ljudi, ako ja sjedim u autobusu i 50 redova od mene i niko ne priča ni sa kim. Ja ovdje kad sam bio socijalnog društva imao sam više nego tamo za 5 godina”, kaže Milan Zeljić, Jelićka.
Milan je rođen u Švedskoj. Tamo su ostali roditelji, braća i sestre. Ali on više nije mogao. Kao dijete je dolazio u Jelićku odakle mu je majka, ali i Dubicu, očevu rodnu grudu. Vožnja traktorom ostala je kao najveća uspomena iz djetinjstva i ono što Milan želi da nauči i svoju djecu.
“Ja sam bio ovdje i ’94, ’95 i svake godine. Mislim da jednu godinu nisam došao u Republiku Srpsku, možda malo slabije pričam ali otac mi je u Švedskoj od ’87 pa zbog toga”, kaže Zeljić.
Povratka u Švedsku nema, to je sigurno, kaže Milan. U Jelićkoj planira da obrađuje zemljište kao što je to nekada radio deda Stojan ali i uživa u ljepoti života koje, kako Milan kaže, samo selo i Republika Srpska mogu da pruže.
