Možete se vi šegačiti koliko hoćete, ali ovakvi potezi kao Bakirov, u odgovarajućim političkim uslovima mogu izazvati ratni sukob.
Počećemo blablatorikom od zemalja NATO sponzorisanih kvazi NVO, kako “političari” stalno prave vještačke krize, kako bi na vlasti što duže ostali. Narod gladan, oni se bahate u privatnim avionima, ovo, ono. Osim što je to sve tačno, jedna stvar se uvijek ispušta od Dejtona na ovamo, a što ovu mlatilicu prazne slame u političkom promišljanju čini predumišljajno srbomrzačkom. Pokvarenom, dodao bih.
Svaki izvještaj Incka i inih veseljaka iz okupacionog salona u kurvagonu naše PDV stvarnosti, Evropskim pronalazačima tople vode i dijeliteljima izviđačkih znački, NATO miroljupcima… svi uvijek nalaze da je za (nešto) kriva Srpska i njen predsjednik (ime i prezime). Slobodno dopišite kada neko drugi postane predsjednik, ili kada bude neki drugi kijamet izazvan, dok otupimo zube oko ove apelacije kadiluku u Hagu.
Međutim, napisasmo, ispušta se nešto. A to je prosto:
Ko prvi počinje?
Pokušava se u sajber-vehabijskim i kripto-ustaškim medijima to nastajanje krize tabloidno personalizovati u jednu ličnost. Milorada Dodika. Za sve je on kriv. Manijak jedan. Bljak. Tada počinje i sezona otvorenog vrijeđanja srpske nacije i svih njenih vrijednosti, a mi to svi treba mirno da gledamo, samo jer priče o korupciji u milionskim iznosima u institucijama Republike budu tačne?
Mislim, ja sam za to da slobodni mediji objave sve kriminalne radnje i da se lopovi što pravednije osude. Jedino mi je poglupo što neko tako zamlaćuje narod, aludirajući da tobože imamo sudsku vlast, te što se i u slučaju da je imamo, stalno priča o Miloradu Dodiku i njegovim partijama na vlasti?
Valjda u Efbihu ti “političari” ne kradu i ne izazivaju nacionalne krize i naplaćuju to u neprimjećenim pronevjerama? Te se pronevjere prešućuju jer su taman sa toliko više znamenki ispred miliona, koliko ima (više) kantona u Efbihu, nego u Srpskoj? Valjda u oktroisanom, tzv. Ustavnom sudu BiH, o nama ne presuđuju tuđinske sudije?
Cilj je, zapravo, da baš od ovolikog pravdanja i razlaganja srpskoj strani nametnute i lažne medijske konstrukcije Sarajstanskog pravdoljublja i antikorupcionaštva, treba da zaboravimo kako već decenijama samo i uvijek jedna strana prva počinje zadiranje u Dejtonski MIROVNI sporazum. Bavi se vrijeđanjem i ratnim huškaštvom, nasiljem i prostaklukom.
Ispod Savskog mosta teče Sava. Oni koji rade PROTIV MIRA rade ZA RAT. Ništa ih ne maskira što frulikaju da su za sve krivi “Dodik i Srpska”. U ovom pridružuju i “Ivanić i Svi Srbi”.
Personalizujmo i mi
Ko je podnio sasvim zaboravljenu apelaciju?
Bakir!
godinu od završetka rata, i uz protivljenje pola tzv. BiH i dva joj konstitutivna naroda, isključivo može služiti narušavanju međunacionalnih i dobrosusjedskih odnosa?
Tužio je, bez saglasnosti druga dva člana tzv. Predsjedništva BiH. Tužio sudu koji je već dokazao da nije sud, već politička zastavica, jer nekada prihvata da sudi državama za agresiju i genocid, čak i kada nijesu postojale u Ujedinjenim nacijama kao Srbija u Bakirovom slučaju. Dočim kad je Srbija tužila države NATO za genocid i agresiju, taj sud se proglašava nenadležnim baš iz istog tog razloga.
Da pojasnimo. Međunarodni sud pravde u Hagu Srbiju ne priznaje za nasljednicu SFRJ. Poziva se na to što je SR Jugoslavija primorana, pod sluganjerskom palicom Gorana Svilanovića, da se ponovo registruje u Ujedinjenim nacijama nakon Majdanskog svrgavanja Slobodana Miloševića. Tako 1999. godine, prema tumačenju ovog suda, Srbija nije bila članica UN, pa taj sud ne može da je zaštiti od klasične agresije. Od oduzimanja njene teritorije i genocida. Ovaj sud će, dakle, suditi samo u slučaju ako to zatraži Bakir? A to već miriše na to da je nečiji pijun, te da taj koji vuče figure namjerava da izazove nestabilnost, a možda i novi rat.
Dodik je izazvao referendumsku krizu i ratno stanje!
Eto dobro, ovu je Bakir, ali Dodik je gori! Vidi ovo za referendum!? Reći će čitab-efendije u medijima koji sišu parice sa Bakirove nargile, oli čibuče kod njegovih hababa i sponzora.
Ni ovo nije tačno. Ništa Dodik ne bi referendumčio, da opet nije bila podnesena apelacija. Ko je ono podnio ekstremno nenormalnu žalbu tzv. Ustavnom sudu BiH o Danu Republike Srpske?
Bakir!
Izvinite, nijesam dobro čuo. Opet Bakir?
Aha.
Dakle nije je Mile, Bakir je?
Da!
Nema nikakve veze Dodik. Svi danas očigledno zaboravljaju koliko je čaršija iz Tamnog vilajeta mrzila Dragana Čavića. Ništa njegova izuzetna kooperativnost u razgradnji Dejtona nije doprinijela da i on u efbihovskim medijima nije portretisan u poređenju sa Radovanom Karadžićem (čiju je stranku i vodio) ili Ratkom Mladićem. Ista stvar je i sa Ivanićem. Biće i sa Govedaricom. I s ovim, i s onim.
To govori da ovdje imamo problem obračuna sa srpskom nacijom u cjelini, što nas nikako ne primiče bilo kakvom razumu.
U kakvom je stanju mir?
Savjet za provedbu MIRA u tzv. BiH, koji su stvarni gospodari ove zemlje, a ne naši “političari”; danas zasjeda i prije sjednice nam najavljuje da nas neće obijestiti u kakvom je stanju MIR!? (Znači nije dobro.)
Ali zato Crnadak javlja da je pismo koje je poslao u Hag ipak stiglo. Bez obzira što je prvu sitnu njigu veleposlanica u Niskozemskoj, Mirsada Čolaković, poderala. Kaže se dalje po nalogu – šta mislite koga?
Naravno Bakirovom!
Govedarica najavljuje upitnost parlamentarne većine u PS BiH, a Ivanić je ostao sam da drži konferenciju za štampu, jer je odbijajući mogućnost da bude preglasan sjednicu napustio predstavnik plebsa muslimanske vjeroispovjesti. Kako se on ono zove?
A, da – Bakir!
No, pošto moraš biti efbihovski medijski bot da vjeruješ da je za sve kriv neki Milorad Dodik, tako i kada ja ovdje kažem Bakir, to je zapravo sve ono što Bakir predstavlja. A predstavlja jedan razmaženi pogled na svijet, po kojem je bitnije šta će misliti ne znam ni ja ko u Hagu, nego njegov prvi komšija Srbin. Recimo da se Mladen zove. Predstavlja sve one silne predmete koje tzv. Sud BiH stavlja pod sto. (Kao u slučaju Atifa Dudakovića). Predstavlja i sve one kretenske prijetnje ratom, uz svaku ozbiljniju političku krizu generisanu iz Sarajeva, a ona uvijek dolazi iz samo jednih usta. Iz istih onih, iz kojih i danas smrdi na početak devedesetih. Koje su i tada isto tako kandisale.
Iz usta Bakirovih!
Ljudi kad nekom prijetite ratom, to je isto kao da nekom s kim se ne slažete u kafani, stalno govorite: Opaliću te šakom u glavu! U takvom slučaju kad protegne ruku da uzme piće, ovaj kome to govori može misliti da uzima čašu da bi mu razbio glavu. I eto tuče.
To je jedan pogled na svijet, koji je ispunjen mržnjom i neuvažavanjem, religioznim fanatizmom i petljanjem istog u politiku. Stalnim pokušajem da nekog vratite u ratnu psihozu i objasinte mu da ste više u pravu od njega, te da on treba vladati nad vama. Pri svemu tome, on još uvijek ili dobija, ili igra već izanđalu melodiju podrške tzv. međunarodne zajednice, odnosno zemalja NATO. Samo što mu to može biti i rizična karta.
Tako se isto ponašao i Silajdžić, i to u uslovima kada su i Dodik, i Čavić, i Ivanić, i Bosić i Dragan Čović (takođe napuštač sjednice tzv. Predsjedništva BiH) stavili svoje potpise na priču o “reformi policije”. Dakle u daleko boljoj situaciji nego danas, malo mu je bilo što su pristali da se policija finansira sa jednog izvora, što je zapravo i ključno.
Umjesto toga, na kraju nije dobio ništa. Ni ono što su potpisali.
Mi smo svi ostali dobili još nekoliko godina u izgubljenom tupljenju zuba na primitivačke i kleronacionalističke priče iz rata, za koje je kod nas potrebno samo da jedan počne.
Cilj ovog teksta je da shvatimo da uvijek počinje jedan i samo jedan!
Bakir!
Nadam se da smo ovaj put to zapamtili i da više nećemo voditi ovaj razgovor.
