Povjerenje se u životu, a tako i sportu, gradi godinama, pa i decenijama, a samo trenutak neiskrenosti za tili čas sruši sve izgrađene mostove i uz povratak nepovjerenja izazove kontraefekat između onih koji su ga gradili.
Svečanost Fudbalskog saveza BiH u hotelu „Terme“ u Sarajevu na kojem su izabrani najbolji pojedinci za minulu 2016/17. sezonu pokazala je još jednom apsolutnu neobjektivnost, pristrasnost i falsifikovanje u najgrubljem obliku.
Zrinjski iz Mostara je osvojio titulu u foto-finišu, napadač „plemića“ Banjalučanin Nemanja Bilbija je po statističkim podacima, ali i igrama koje je pružao najbolji igrač u prvenstvu, sa Mostarcima je treći put zaredom osvojio šampionski pehar, ali je nagrada za najbolje pripala igraču Željezničara Miroslavu Stevanoviću koji je po svemu iza Bilbije, a njegov klub nije osvojio nijedan trofej. Pored toga Ivan Lendrić nije izabran već je proglašen za najboljeg strijelca jer se golovi ne daju falsifikovati, pa tako zvanični vicešampion sa Grbavice ima dvojicu laureata, a osvajač Kupa BiH Široki Brijeg nijednog.
Iako je nezahvalno u svim ovakvim prilikama i akcijama „vagati“ učinke, još veći je grijeh ne ukazati na propuste, odnosno situaciju kojoj se veći dio bosansko-hercegovačke javnosti smije i kuži o čemu se tu zapravo radi. Klasično favorizovanje Sarajeva i fudbalska centralizacija!
Tome u prilog ide i podatak da je za najboljeg trenera proglašen Mehmed Janjoš koji je potkraj jesnei preuzeo tim Sarajeva, a recimo nije nagrađen zvanično najbolji stručnjak Republike Srpske i trener koji je napravio čudo u Krupi Slobodan Starčević. Za one neupućene, u današnjem vremenu skorojevića, kako u Savezu, tako i klubovima, Slobodan Starčević je jedini trener koji je prošlu sezonu izdržao na istom poslu od prvog do 32. kola, dakle preživio sječu stručnjaka i nije ponio epitet najboljeg. Zrinjskom je pripala utješna nagrada najboljeg golmana – Kenan Pirić, a bijeljinskom Radniku po parametrima koji se takođe ne mogu falsifikovati titula za fer-plej ekipu.
Najbolja fudbalerka dolazi iz kluba koji je igrao plej-aut, a najbolji ženski golman iz neprikosnovenog SFK 2000.
Kakav Savez, takva i liga, takav i izbor najboljih u organizaciji cirkuske organizacije.
Na kraju treba istaći da je glavnu riječ na svečanosti vodio prvi potpredsjednik Milorad Sofrenić iz Bijeljine, dok predsjednika Elvedina Begića od pobjede Zrinjskog u Bijeljini, kada je Željezničar izgubio lidersku poziciju na tabeli Premijer lige BiH, u javnosti nema. Sada je izostao i drugi potpredsjednik Ivan Beus, a u prvom redu su bili, uz Milorada Sofrenića, svi članovi Izvršnog odbora FS BiH iz Republike Srpske, osim predsjednika FSRS Mile Kovačevića.
Bolje upućeniji u situaciju kažu da dok predstavnici Republike Srpske uveličavaju i daju legitimitet skupovima ovakve vrste i niske kategorije, gdje je sve nakaradno i odrađeno po šablonu centralizacije (drugog objašnjenja nema), za sitne dnevnice, „odabrani“ su otputovali u Kardif na finale Lige šampiona, Juventus – Real Madrid.
Na kraju, ako je to tačno, postavlja se pitanje: da li je bio izbor žrijebom ili direktivom?
Ovim tekstom ne želimo da umanjimo i obezvrijedimo učinak onih pojedinaca i klubova koji su dobili nagrade na svečanosti u hotelu „Terme“ u Sarajevu, naprotiv, čestitamo im na činjenici da su laureati. Oni su u cijeloj ovoj priči samo kolateralna šteta i predmet manipulacije, baš kao i srpski predstavnici na manifestaciji koju su bojkotovali najviši funkcioneri zajedničkog Saveza jer je ona za njih ispod nivoa?!
Čisto da se zna ko je u fudbalu BiH kosac, a ko vodonosac!
