“U jedinstvu je snaga” – bio je slogan Stranke demokratske akcije sve do posljednjih izbora. Uoči najnovijih, slogan je potpuno “devastiran”, skriven u arhiv. Posljednjih sedmica najveća stranka u Bošnjačkom nacionalnom korpusu preživljava tektonske lomove. Dok joj leđa okreću i puleni i osnivači, rukovodstvo okupljeno oko Bakira Izetbegovića trudi se da ubijedi i sebe i javnost kako je na sceni “pospremanje i demokratizacija stranke”! No, da li je tako?
Za samo nekoliko dana SDA je “izgubila” dva kantonalna premijera u Sarajevu i u Tuzli, tri tamošnja opštinska odbora, jednu vladu – Tuzlanskog kantona, sa tendencijom da i sarajevska krene istim putem. Iz stranke su “otišli” ili izbačeni još nezbrojeni odbornici i poslanici. Ključa u Banovićima, Sapni, Gradačcu, Bužimu… a lider tvrdi da je na sceni samo predizborno “pospremanje”!
– Prečistićemo stranku pred izbornu utrku – kaže Izetbegović.
“Čistio” je lider stranke “izbacivača” i uoči posljednjih lokalnih izbora, a onda mu se kao bumerang vratio izborni fijasko u Zenici, Visokom, Goraždu, Kalesiji… Iz stranke izbačeni ili odbjegli, “potukli” su stranački konglomerat. Zamjac “demokratskog” izbacivanja uvježban je, u međuvremenu i na neposlušnim bh. poslanicima, pa je Klub raspolućen.
No, stranačka stranputica počela je, tvrde bivši članovi, uoči posljednjeg kongresa tokom kojeg je uz kontrolisani izborni inženjering Izetbegović zasjeo u oročenu mu lidersku fotelju. Јoš tada je nezadovoljno članstvo govorilo jasno i transparentno o radikalizaciji, nepotizmu i korupciji unutar SDA. Govorili su i kasnije, nakon izbornog debakla, no vrh ih nije slušao. Uzvratili su neposlušnošću. A sada je sve stiglo na naplatu.
– Tada su stvari postavljene naopako, i refleksija svega toga je ovo što danas se dešava u SDA. Nažalost, predsjednik SDA nije htio ono što je bilo logično. Imamo sukobe za prevlast bez demokratskih procedura i imamo sukobe tih “lokalnih poglavica” – kaže Sadik Ahmetović, bivši potpredsjednik SDA i poslanik Nezavisnog bloka u Predstavničkom domu BiH.
U Tuzlanskom Kantonu sukobile su se lokalne poglavice- tuzlanski vladar iz sjene i potpredsjednik stranke Mirsad Kukić i kantonalni premijer, bivši- Bego Gutić. Stranačko rukovdstvo otkazalo je povjerenje Kukiću, a on im uzvratio odmazdom u Parlamentu i smijenio Gutića.
Јoš jedan pulen lidera stranke, Elmedin Konaković počeo je javni sukob sa sarajevskim poglavicama. Ostavku je dao na sve stranačke funkcije i platio ceh- opet “izbacivanjem” iz stranke. No, i s njim su “krenula”, za sada četiri odbornika. Među njima, svakako najinteresantnije ime Kemala Ademovića, bivšeg direktora AID-a, iz mračnih sarajevskih dana koje su obilježila ratne i poratne likvidacije sa prefiksom “političke”. No Ademović još ćuti!? Konaković zato priča o kriminalu i nepotizmu u Sarajevu! Pokušaće vrh partije da ga ućutka već najavljenom Skupštinom za smjenu i sa funkcije premijera. No, da li će Konaković “alej-apom”, uzvratiti kao onomad Kukić?
– Mi ćemo u okviru svojih mogućnosti i kapaciteta u Kantonu Sarajevo napraviti liste sa poštenim, časnim ozbiljnim ljudima – kaže Konaković.
I dok na maglom obavijenu, centralu u ulici Mehmeda Spahe, naizmjenično stižu demotresi iz opštinskih odnosno Kantonalnih odbora i optužnice Kantonalnih tužilaštava, vrh ponavlja, na sceni je “demokratizacija” stranke.
– SDA je uređena stranka. Svi moraju poštovati stavove organa i svi koji to ne budu radili podlijegaće mjerama odgovornosti – kaže Šefik Džaferović, potpredsjednik SDA.
Ko će još osjetiti “palicu” odgovornosti centrale- u najavi- imenima i odborima se kalkuliše! No, analitičari ne kalkulišu- nije na sceni proces “demokratizacije” već nastavak raspada zbog lošeg vođenja stranke.
– Ne može se govoriti o demokratizaciji u stranci u kojoj imate generalnog sekretara i dva potpredsjednika stranke protiv kojih je potvrđena optužnica. Da postoji demokratizacija u toj stranci oni bi morali podnijeti ostavku. Ovo je nastavak raspada SDA- kaže analitičarka Ivana Marić.
A hoće li on rezultirati, kako pojedinci tvrde, krahom dinastije Izetbegović? Kako god, u ovoj stranci ideologija je odavno postala interesologija. Devastiranih stranačkih, nekada pulena, sve je više. Nervoza, sa ili bez priznanja vrha, sve je jača. I sve je popraćeno bombaškim napadima, šamarima, pokušajima davljenja, ili porukama sa mafijaškim potpisima- “demokratija” na vrhuncu!
