Јavni govor, kao i javno djelovanje trebalo bi da podrazumijeva misaone, etičke komponente poslije kojih se može upotrijebiti komponenta sentimenta ili osjećaja nacionalne pripadnosti, uz obavezu ne vrijeđanja nacionalnih osjećanja pripadnika drugih naciji ili anacionalnih osoba. Naravno u BH tvorevini sve je sigurno drugačije. Tekst prenosimo u cijelosti:
Nama je razumljivo da Bakir slijedi politiku svoga oca zapisanu u političkom manifestu pod nazivom ”Islamska deklaracija” u kojoj Srbi treba da nestanu iz Republike Srpske, kao što su nestali iz BH federacije, kao što su nestali iz Sarajeva…
Ali nam nije jasno kako i zašto pojedini Srbi, sudionici političkog života, idu putem sopstvenog nestanka. Koje su to ideje prihvatljive i prilagođene srpskom korpusu kada je u pitanju donošenje odluka o neuništenju 103 haubice i proizvodnji haubica 152 milimetra pojačanog dometa koje nisu namijenjene izvozu, dok se priča o 2.500 policijskih pušaka, za koje su pribavljene sve saglasnosti nestvarne BH administracije.
Zašto Strategija spoljne politike nije mogla još sačekati? Kakva nevolja je natjerala Ivanića da ”konsultuje” nekoga i potpiše ono što se ne smije potpisati. Kako to da famoznom SzP ne smeta da su Srbi agresori? Šta je etički u ovome i ovakom ponašanju? Da nije možda to što je oteta fisklana nadležnost došla u domen kako je direktor Uprave za inderektno oporezivanje ”namaknuo federaciji”neke milione i da mu se na tome javno čestita.
Moderne floskule o ljudskim pravima, etničkom čišćenju, kriminalu su dozlogrdile do te mjere da se moraju javno raskrinkavati. Da li je uopšte bitno da 150.000 sarajevskih Srba, od kojih se za 8.500 ne zna gdje su, etnički nestali sa prostora federalnog Sarajeva. Da li postoji eklatantniji primjer etničkog čišćenja u bivšoj SFRЈ? Da li je namjera da se i to zaboravi kao i Јasenovac?
Zašto je Srbima zabranjeno da jasno i glasno kažu: “Nemate pravo da govorite neistine, pogotovo kada je predsjednik Republike Srpske u pitanju! Ko vam daje pravo da govorite da smo mi faktor nestabilnosti i neko ko urušava Dejtonski sporazum, itd.” Ako pojedinci misle da su završili posao tako što su našli neke Srbe koji će za njih i njihov račun optuživati i hapsiti sve redom, grdno su se prevarili.
Zato moramo da Vam kažemo kako je sudski dokazano da granatu na Markale nisu mogli poslati Srbi. Takođe je sudski dokazano da ste ubijali svoj narod iz snajpera i da postoje ozbiljni dokazi da su najveće ratne zločine vršile Bakirove patriotske snage koje neko pokušuva da izjednači sa navodnim agresorima.
Naprotiv, nama niti je cilj, niti namjera da se izjednačvamo sa nekim ko nas nije mogao izbrisati sa brojnog stanja ni uz pomoć zapadnog faktora. Ono što moraju svi shvatiti, Srbi iz Republike Srpske su tu rođeni i oni su tu u svojoj otadžbini. Oni nisu i ne mogu biti agresori. Nas ne interesuju definicije da državu brane SDA i SzP, jer mi mislimo upravo suprotno – oni je urušavaji. Da li, gospodo, smijemo misliti ili je to zabranjeno neposlušnim Srbima?
Zamislite definiciju člana predsjedništva iz reda Bošnjačkog naroda kako je zabrinjavajuća saradnja Srba i Hrvata u multietničkoj građanskoj BiH. Da li bi se neko ko je tako nešto izgovorio mogao nazvati paradigmom konflikta…
Nama je poznato da oni koji smatraju da Srbi nemaju pravo na život, nisu predmet našeg interesovanja. Ove redove pišemo isključivo zbog onih koji imaju vremena da se presaberu. Koga i zašto podržavaju? Da, kao svaki iskreni pripadnik srpskog naroda, javno osude politiku podaništva koja se besomučno sprovodi uz pomoć Zapada.
Nemili događaji na Kosovu, brutalni čin hapšenja Marka Đurića, gdje je na djelu prisutna ozbiljna pravna nesigurnost, je još jedan detalj koja je prouzrokovan politikom dvostrukih aršina zapadnih sila, gdje su loši momci preodređeni za poniženja.
Dok bjelosvjetski teroristi, vehabije, narko dileri, islamski ekstremisi i ostale banditske grupacije zbog globalističke težnje za kontrolom svijeta mogu izvan prava i vladavine prava da rade mnoga nedjela, izvan svih civilizacijskih normi. Da li kalif, i poslije ovoga poniženja Srba, misli da će se Vučić ponašati kao poslije neriješenog pokušaja ubistva u Srebrenici? Ili ćete se složiti sa Tačijem kako je lično Vučić orkestrirao obje kritične situacije? Nikakv komentar, naravno, nije potreban, ali osvješćenje jeste.
Ono čega se moramo čuvati kao narod je ulazak u neki unutrašnji sukob ili regionalni skob niskog inteziteta sproveden po principu blickriga. Јoš više, raznoraznih novotarija, ishitrenih poteza inicijatora destabilizacije. Zbog toga je neophodno sačuvati razum i hladne glave učiniti korake koje će svako razumjeti.
”Historia est magistra vitae”, a neko je aforizmički dodao, samo su učenici loši. Mi nismo loši učenici, zato što smo kao generacija sabornošću uspješno uradili svoj istorijski zadatak i stvorili Republiku Srpsku. Zato je neophodno prihvatanje realnosti, kako za kalifa Bakira, tako i za njegove podanike iz SzP (sve za pare) da je Republika Srpska sastavni dio državne zajednice i da bez Republike Srpske nema ni Bosne i Hercegovine.
Vaši izbori moćnika za koje ćete služiti, zato što ste loši đaci, kroz istoriju su uvijek bili pogrešni. Krajnje je vrijeme da Srbe ostavite na miru i da nešto naučite! Zbog vašeg boljitka mora da vam prestane smetati ime Srbinovo!
Republika Srpska je nastajala sa epitafom: ”Rodimo se da mremo, a mremo da živimo vejčno”. Danas oni koji Srpsku čine boljom, jačom i ljepšom, a pogotovo naconalno osviješćenom su poštovani. Oni nisu i ne mogu biti šovinisti, kako ih kvalifikuju nazovi političari.
Naprotiv, oni prave bolje mjesto življenja za buduće generacije, bez obzira na vjeru i naciju. Takva politika koju u Republici Srpskoj predvodi SNSD-a stoji kao brana na putu koji treba, kako sam kalif reče, da se završi polako i do kraja, kada to bude njemu odgovralo. Mi jako dobro znamo, kao dobri učenici, šta znači vaše ”polako i do kraja”! Takođe znamo i efikasan lijek. Sabornost uvijek dovodi do žestoke i velike pobjede u svakom vidu borbe, a pogotovo političke.
