Dolazak predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića u Trebinje svakako je jedan od najvažnijih događaja za Trebinje i njegove stanovnike, jer je tim dolaskom država Srbija kroz svog prvog čovjeka pokazala da joj je Trebinje važno, i da su Hercegovina i Trebinje značajni za Srbiju.
To je potvrđeno kroz niz projekata pomoći, ali i otvaranjem prvog diplomatskog predstavništva u Trebinju nakon stotinu godina.
I kad se mislilo da ovoj posjeti niko neće naći zamjerku, jer je sve prošlo u najboljem redu i za domaćine i goste, iz Sarajeva se fermanom oglasio dežurni čuvar morala, časti i savjesti vaskolikog srpstva, u Hercegovini posebno, Nebojša Vukanović.
Ne zna se tačno da li mu je više zasmetalo što je Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije došao u Trebinje, ili mu je teško pao srdačan doček prvog čovjeka Srbije, koji mu je priređen na svakom koraku.
Stiče se utisak da mu je podjednako teško zbog obje činjenice.
Međutim, Vukanovićevo otvoreno ismijavanje predsjednika Srbije, kroz poređenje sa posjetama Јosipa Broza Tita, izlazi iz okvira slobode izražavanja, jer je dotični savjetnik predsjedavajućeg Predstavničkog doma parlamenta BiH, i postavlja se pitanje da li Srpska demokratska stranka stoji iza ovih stavova?
Da li je ismijavanje predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića i njegove posjete Trebinju, nalog iz Sarajeva i jedan od zadataka koji SDS mora da izvrši, i da li je Vukanović u stvari samo auspuh kroz koji će biti ispuštena obaveza!?
Nebojša Vukanović, sarajevski budžetlija, sigurno bi se s većom pažnjom odnosio prema eventualnom dolasku svog saveznika i partnera u vlasti Bakira Izetbegovića u Trebinje.
Za tu priliku, umjesto zastavica Republike Srpske, Vukanović bi se pobrinuo da za uglednog gosta svi u Trebinju na glavu stave bar fes.
Umjesto sleta, kako nazva lijep doček predsjednika Srbije u Trebinju, Trebinjci bi u režiji ozlobljenog Vukanovića, okupljeni oko sinije na gradskom trgu, postavljene u čast Bakira Izetbegovića, gledali reinkarnaciju otomanskog carstva.
