Banja Luka 22.05.02.
PETRIC-IVANIC-
FOTO:Sinisa Pasalic
Izjava bivšeg visokog predstavnika u BiH Volfganfa Petriča da je svojevremeno želio pravdu i za srpske žrtve u Srebrenici, ali da u Banjaluci nije mogao naći sagovornike na tu temu je – laž.
To za Srpskainfo kažu politički akteri u Srpskoj iz perioda kada je Petič bio visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH – od avgusta 1999. do maja 2002.
Perica Bundalo, prvi ministar unutrašnjih poslova u Vladi Mladena Ivanića (od 12. januara 2001. do 17. januara 2003.) smatra Petričevu tvrdnju pokušajem pranja savesti.
Foto:Dejan Božić/RAS Srbija
-Ni on, ni bilo ko od stranih ambasadora koji su sa mnom komunicirali, ni u nagovještajima nisu pokazivali takve namjere. Teme na kojima su tada insistirali bile su uvođenje Agencije za istrage i zaštitu BiH, slučaj Palić, slučaj Matanović. Srpske žrtve niko od njih nije ni pominjao – kaže Bundalo.
Dragomir Jovičić, koji je u istom mandatu Vlade RS zamijenio Bundala, takođe tvrdi da u to vrijeme apsolutno nije bilo raspoloženja međunarodne zajednice za bilo kakvu istragu o srpskim žrtavama.
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija
– I tokom rata smo utvrđivali zločine nad srpskim civilnim stanovništvom. Kao načelnik Uprave kriminalističke policije MUP RS sve sam to objedinio i lično predao Haškom tribunalu nakon rata. Tačnije, 1996. predao sam oko 500 dokumentovanih krivičnih prijava za ratne zločine nad srpskim civilima u cijeloj BiH, protiv oko 5.000 Bošnjaka i Hrvata. Da su stranci imali bilo kakvu volju da pravedno tretiraju srpske žrtve, kao i sve ostale, imali su osnovu za to već 1996. ali prijave nikada nisu doživjele ozbiljan epilog. Zašto Petrič to ranije nije rekao? Bio je visoki predstavnik prije 16 godina, a sada nešto priča – pita Jovičić.
Gotovo isto tvrdi i Tihomir Gligorić, ministar za pitanja boraca, žrtava rata i rada u Vladi Milorada Dodika od januara 1998. do januara 2001.
– Ne znam zašto to Petrič govori jer je sve neistina. Niko nije mogao ni da pokrene temu stradanja Srba u to vrijeme. Bilo je zahtjeva, između ostalih, porodica žrtava i nestalih, ali su od međunarodne zajednice ignorisani svi koji su postavljali takva pitanja. Dakle, nije bilo sagovornika na tu temu, ali na strani međunarodne zajednice. Nije se smjela praviti bilo kakva parelela srpskih i ostalih žrtava. Sjećam se da je tadašnji srpski član Predsjedništva BiH Živko Radišić u razgovoru sa predstavnicima OHR govorio da će otići u Srebrenicu, ako poslije toga svi odu na mjesto srpskog stradanja. Nikada to nisu uradili. Samo se moglo ići u Srebrenicu – kaže Gligorić.
Foto: Dejan Božić/RAS Srbija
Podsjećamo, u intervjuu za „Nezavisne novine“ Volfganf Petrič je rekao: „Kada sam 2001. s teško potresenim ženama, kćerkama i udovicama vodio razgovore o mjestu pokopa – koje će kasnije postati poznato kao Potočari – prva misao mi je bila kako donijeti pravdu tamošnjim srpskim žrtvama. Ja ne želim porediti žrtve, zato što su meni sve žrtve jednake, bez obzira na to koje su etničke pripadnosti i koje su vjere. Međutim, u Banjaluci nisam mogao naći ozbiljne političke partnere da o tome razgovaramo“.
U prošlom ratu je oko 3.500 srpskih civila i vojnika ubijeno u srednjem Podrinju. Tribunal u Hagu oslobodio je ratnog komandanta tzv. Armije RBiH Nasera Orića odgovornosti za ubistva Srba na ovom području. Sud BiH je u oktobru prošle godine takođe oslobodio Orića i Sabahudina Muhića, ali im je Apelaciono vijeće Suda BiH u junu ove godine ukinulo oslobađajuću presudu i naložilo obnavljanje postupka.
Šolaja ne želi da se prisjeća
Ima i onih koji su svjedočili političkim prilikama u RS u vrijeme strahovlade Volfganga Petriča, ali o tome ne žele da govore. Jedan od njih je Dragan Šolaja, ministar za pitanje biraca, žrtava rata i rada u Vladi od 2001. do 2003.
-Davno je to bilo, ne sjećam se. Bilo je mnogo ministara poslije mene, zovite njih. Nisam više ni politički aktivan – rekao je Šolaja, ne dozvolivši ni da mu do kraja postavimo pitanje.
