Prvi put su nas ubijali devedesetih godina, kada su NATO avioni samo na BiH ispalili četiri tone municije sa osiromašenim uranijumom.
Drugo ubijanje traje skoro dvije i po decenije, od kada kako u BiH, tako i u Srbiji, drastično raste broj oboljelih i umrlih od karcinoma.
Iako na ovim prostorima još nije sprovedeno istraživanje o posljedicama NATO bombardovanja po zdravlje ljudi, jasno je da je osiromašeni uranijum jedan od značajnijih faktora rizika za nastanak malignih oboljenja.
Činjenica je da je površinska radijacija gotovo u potpunosti iščezla, ali opasnost za stanovništvo i dalje vreba, jer je osiromašeni uranijum završio u vodama i duboko u zemljištu. A treba mu par milijardi godina da se poluraspadne?!
Mi se već sada suočavamo s daleko agresivnijim i težim karcinomima, koje je sve teže liječiti. Takođe, otkriveni su i novi oblici ćelijske mutacije, a maligne bolesti koje su ranije bile karakteristične isključivo za stariju dob, sada se javljaju i kod mališana i adolescenata. Djeca nam se već rađaju s anomalijama koje su najvjerovatnije posljedica radijacije, ali potvrde o tome još nema…
Postavlja se pitanje, čega ćemo se sve još nagledati dok se NATO bombe i zvanično dovedu u vezu sa stradanjem stanovništva od osiromašenog uranijuma. Koliko će još ljudi oboljeti od još agresivnijih karcinoma, te umrijeti u još većim mukama?!
