Odjek životno-rukometne priče Miroslava Mire Bjelića koju sam objavio “Kod Ćose”, a kasnije našla mjesto i na omotu “filmske storije”, u produkciji RMD, serijala “Bili su rukometni anđeli” s Mirom u “glavnoj ulozi” prešao je balkanske granice. Emitovale su ga brojne TV kuće u regionu, tekst prenijele druge agencije, što samo govori koju dimenziju ima Rukometni klub Borac iz Banjaluke.

Ove, 2019. godine, zaokružuje se ravno 60 godina otkako Borac igra u Evropi, igra i sada u Čelendž kupu, istina nije to “ona Evropa”, onda danas pripada moćnim i bogatim. Hrabrimo se da to nadmetanje ima evropski miris; ne kaže se badava da svijet budućnosti pripada onima koji tek očekuju pravu radost.

Govori to i u svojoj ispovijesti i Miroslav Miro Bjelić, bez sumnje Borčeva legenda, ističući entuzijazam ljudi koji su daleke 1959. godine pred prvi evropski okršaj u Pragu protiv Dukle (Borac izgubio 19:31, Dukla bila prvak Evrope!) zapravo vjerovali i “vidjeli” 1976, odnosno 1991. godinu, kada su Banjalučani osvojili evropske trofeje – Kup šampiona i Kup IHF. Pri tome je isticao i pojedince: predsjednika Marka Aničića, trenera Voju Misaljevića, kapitena Petra Peru Perovića… kojima su sport, rukomet i Borac bili smisao života. Da li je Banjaluka sve to dobro i upamtila – nisam siguran, pogotovo nisam siguran za Borac, pa ako hoćete i za banjalučku rukometnu javnost.

Sve zajedno polako prekriva patina zaborava; živi se u vremenu u kojem važi pravilo odmah i sada; otuda i besjeda Miroslava Mire Bjelića ima posebnu vrijednost, jer je to rekao čovjek koji je dio velike Borčeve istorije. Vjera u radost sporta i rukometa, ma o kome da je riječ, gotovo je ista kao i sama radost. Rukometni anđeli su i bili i ostali, ne samo oni u dresu Borca, ti su znani cijelom svijetu: Milorad Karalić, Zdravko Rađenović, Nebojša Popović, Abas Arslanagić, Dobrivoje Selec i Zlatan Arnautović, već vijela plejada rukometnih zaljubljenika koje, uz već pomenute, Miroslav Miro Bjelić i ističe: Ratko Dejanović, Rade Radinković, Nedjeljko Pehar, Hamdija Kadunić, Ante Friganović, Limun Papić…

Koji izda sebe, izdao je cijeli svijet!

Sportski žurnal