Učenici ponekad ni u srednjoj školi ne znaju čitati, a mi ih ne smijemo uvijek pravedno ocjenjivati zbog pritisaka sa svih strana.
Iskreno za Srpskainfro pričaju mladi profesori kako danas izgleda raditi u prosvjeti i kako nove generacije đaka, ali i njihovi roditelji, doživljavaju učenje. O tome smo razgovarali s nekolicinom prosvjetara, koji uporedo s radom u učionici drže još i privatne instrukcije. Oni su pristali su da govore, ali strahuju da bi mogli imati problema na poslu zbog čega su zamolili da njihova imena ne objavljujemo u javnosti.
– Djeca su nepismena, trebaju čitati, obogatiti rečnik. Jednom sam učenika trećeg razreda učila čitanju, sabiranju i oduzimanju. Dvojke je dobijao na račun slabog socijalnog statusa. Nastavnici ne rade dovoljno, što je očigledno, jer djeci osnova izmakne. S druge strane, ljudi nemaju volju za rad, jer ne smiju davati ocjene po savjesti. Dvojke su obavezne zbog pritiska škole, ali i nadležnih institucija na upravu. Ispada da škola nije dobra, a nastavnik ne zna da radi, ako ne nauči dijete za dva, a o političkim pritiscima bolje i da ne govorim – kaže profesorka srpskog jezika, sa nekoliko godina radnog iskustva.
Bitka s vjetrenjačama
Priznaje da će vjerovatno i sama za koju godinu prestati da vodi bitku s vjetrenjačama i dati otkaz, jer “više nema smisla”. Kako ocjenjuje, đaci mahom ne prate na časovima, jer znaju da će im roditelji platiti instrukcije, koje koštaju od 5 do 15 maraka.
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija
– Uglavnom traže da im napišemo pismene sastave i ne uzimaju u obzir učenje. Privatni čas za cilj ima izvlačenje dvojke u srednjoj školi, i to kod starijih kolega, koji mogu biti pravi profesori, jer znaju da su pred penzijom. Kad ispratimo veterane, nestaće instrukcije, a to je ubrzo. Već sada molimo djecu da se upišu, da bismo mogli zaraditi hjljeb. Znanje očigledno uopšte nije bitno. Niti ga ko nudi, niti kome treba – smatra ova profesorka.
Instrukcije
Svoje iskustvo govori i mladi diplomac Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjaluci koji je do sada u školama radio na ugovor, ali još nije dobio posao za stalno. U međuvremenu, po preporuci daje instrukcije đacima.
– Problem je koliko u učenicima, toliko i u nastavncima. Đacima je uvijek lakše da ne prate na časovima jer su sigurni da će im roditelji obezbijediti privatnu nastavu, ali vjerujem da, ako traže, mogu i u školi dobiti dodatne časove. Situacija danas dosta zavisi i od toga gdje su nastavnici stekli svoju diplomu. Ako su sa privatnih univerziteta, ne daju ocjene niže od trojke, a ako su sa državnih, kao ja, onda je raspon ocjena od jedan do pet – priča ovaj mladić.
Ohrabruje ipak, dodaje on, što ima i djece koja instrukcije traže zbog dodatnog znanja, a ne samo prolazne ocjene.
Diplome “na brzinu”
Trenutno se instrukcije najviše traže, pojašnjava nastavnica u jednoj osnovnoj školi, jer skoro sve kolege u ovom periodu daju kontrolne zadatke. U razredima vlada totalna nezainteresovanost, ističe ona, đaci uglavnom ne uče, nakupi im se gradivo i onda kada se najavi kontrolni očekuju da će sve brzo savladati.
– Nastavnici matematike i fizike koji su na brzinu dobili diplomu na nekim privatnim fakultetima ne mogu dobro objasniti gradivo, jer ni sami ne znaju, pa od djece ni ne traže mnogo. Ima i dosta roditelja koji smatraju da je iz ovih predmeta sasvim dovoljno imati prolaznu ocjenu, pa, nažalost, ni ne stimulišu djecu da rade za više – zaključila je ona.
“Obrazovanje je uništeno”
– Da ne bi imali probleme, prozivke, nastavnici daju pozitivne ocjene, zbog čega se djeca i ne trude. Još ako ih nema ko kući “stisnuti”, dobijamo srednjoškolca koji ne zna čitati i pisati. Čak i kada nauče pravopisna pravila, shvate njihovu upotrebu, ne pišu pravilno zbog starih navika. Školstvo je uništeno zbog siromaštva, bezvoljnosti, nerada nastavnika… kao i sve u državi – upozorava profesorka srpskog jezika.
