Dževad Galijašević, stručnjak za bezbjednost i borbu protiv terorizma, u najnovijoj kolumni za srpski časopis Pečat dotakao se bh. pravosuđa i njegove veze sa stranim ambasadama u kojima postoji samo jedan cilj, satanizovati Srbe na svim nivoima.
Kolumnu Dževada Galijaševića prenosimo u cjelosti:
Kako se u BiH obustavljaju, a kako pokreću istrage?
Niti Zapad, niti Evropa, ne stanuju više na istoj adresi. Posljedice neostvarenog, a davno proklamovanog cilja evropskih načela demokratije i prava, čini se, manje će koštati evropsku porodicu, a daleko više, ma koliko to zvučalo paradoksalno, samu BiH.
Pođimo od pravosudnog sistema. U Bosni i Hercegovini, poslije efikasnog paralisanja političkog sistema i sukobljavanja Bošnjaka sa Srbima i Hrvatima, uplitanje u rad pravosudnih institucija od strane visokog predstavnika za BiH, šefa misije OEBS u BiH i zapadnih ambasadora – sve je očiglednije i agresivnije.
Drsko podsjećanje
OHR (zapravo Incko) i strane ambasade drsko podsjećaju javnost u BiH da su njihove zemlje donirale izvjestan novac za razvoj pravosuđa, kontrolu efikasnosti pravosuđa, kao i kontrolu usklađivanja akata VSTV-a BiH s evropskim tekovinama jer su poglavlja 23 (Pravosuđe i ljudska prava) i 24 (Pravda, sloboda i sigurnost) ključne oblasti u pregovorima sa Evropskom unijom. Zapadne birokrate otuda smatraju da je BiH, uzimajući donacije, prodala vlastito pravosuđe, te da je “ono” zauvijek nezavisno od same BiH.
Sažeto, riječima Ružice Јukić, potpredsjednice VSTV (na Predsjedništvu BiH, 10. juna 2019): “U BiH se može sve, pa i da pozivate pravosudne radnike u staklenu sobu ili gumenu sobu, da tražite od njih da obustave istragu protiv nekog političara ili da otvore protiv nekoga istragu. Naravno, sve uz obećanje, ako to urade, da će dobiti funkciju u pravosuđu koju žele. Da li su donacije pravosudnom sistemu ove države opravdanje da se ambasadori mogu miješati u donošenje sudskih, tužilačkih, disciplinskih i odluka o imenovanju u pravosudnom sistemu naše države?” O kakvim staklenim, gumenim i gluvim sobama govori potpredsjednica najviše pravosudne institucije u BiH?!
Po mjeri Zapada
Kakvu torturu sprovode zapadni obavještajci i diplomate u BiH, te da li ove akcije vode u potpuni slom pravosudnog sistema koji su sami napravili? Konačno, mogu li građani imati povjerenja u pravosudni sistem?
I još jedan detalj koji možda može baciti dodatno svetlo na prilike u BiH – minorni privrednik iz Velike Kladuše Nermin Alešević nezakonito snima predsjednika VSTV-a Milana Tegeltiju, a zapadne “lažne demokrate” taj nezakoniti snimak namjeravaju iskoristiti za rušenje predsjednika VSTV koji, gle čuda, dolazi iz Republike Srpske.
Razlog? Slabljenje Republike Srpske i njenog uticaja, te pokušaj skrivanja činjenice da BiH nema izabranu legitimnu vlast, iako je od izbora prošlo gotovo devet mjeseci. Uostalom, ni bošnjačko-hrvatska federacija nema legalnu vlast i nije sprovela rezultate izbora, ali to očito nikome ne smeta: ni diplomatama ni narodu, jer primjer mostarskog bezvlašća traje već duže od petnaest godina. Nikom ništa, kad je o Mostaru riječ. Ali kada se pomene srpski činilac, stvari se komplikuju. I to tako od 1991. do danas.
Forma agresije nije uvijek bila ista, te ostaje pitanje: Kako se zvalo vezivno tkivo svih ovih procesa u kojima su Srbi vrijeđani i anatemisani; koja je osnovica događaja, smisao, suština i organizacija – ko diktira pojavu, a zatim je tumači?
Odgovor je u propagandi – potcijenjenoj ali izuzetno efikasnoj djelatnosti. Razorni dalekometni projektil koji se brzinom svjetlosti prenosi s jednog na drugi kraj Zemljine kugle i kreira, proizvodi i usmjerava političke posljedice svake pojave, brzinom koja prevazilazi sve što je ljudskom rodu poznato!
Važan korak u propagandi je svakako odvlačenje pažnje od ključnih procesa u društvu i usmjeravanje pažnje javnosti s važnih problema na nevažne. Zatrpavanje javnosti poplavom nebitnih informacija, uz pomoć unutrašnjih političkih snaga, čini se sa ciljem da ljudi ne razmišljaju adekvatno o situaciji i da steknu pogrešna saznanja u razumijevanju svijeta i vlastitog položaja.
Naravno, prije i poslije toga, stalno stvaranje novih problema da bi dio javnosti reagovao na njih. U ovakvoj propagandnoj agresiji prisutna je konstantno zloupotreba emocija: kao klasična tehnika, korišćena sa ciljem onemogućavanja kritičke svijesti emotivnim impulsima (bijes, strah, neizvjesnost). Međutim, ako neko misli da propaganda samo djeluje na čovjeka i njegovu psihu, a zanemari razlog propagandnog djelovanja na društvo, društvene procese i gubitak političke suverenosti u korist napadača – pokretača propagandne agresije, biće potpuno u krivu. Propaganda uvijek ima za cilj prikrivanje stvarnog političkog i ekonomskog interesa uz stvaranje uslova za njihovu realizaciju.
Uticaj na izbor nacionalnih lidera i favorizovanje poslušnih političkih elita, lojalnih tuđinskom interesu kruniše se njihovim uključivanjem u agresiju na vlastitu državu i vlastiti narod. Samo kukavice u politici počinju insistirati i posebno isticati to osjećanje vječne besperspektivnosti i poraza.
Dok Šiptari gaze tragove srpskih interesa i postojanja na Kosovu, u BiH traju brutalni napadi na Republiku Srpsku i njene najvažnije i najsposobnije kadrove: njene vitalne nacionalne interese. Danas su ti pritisci najvidljiviji u zajedničkom djelovanju zapadnih ambasada kada je riječ o pravosuđu, a sve sa ciljem smjene Milana Tegeltije. Koliko još Srba će morati da prođe kroz staklene, gumene i gluve sobe o kojima je govorila potpredsjednica najviše pravosudne institucije u BiH, pa da Zapad bude zadovoljan? Koja je istinska cijena donacija koje EU daje za razvoj pravosuđa, kontrolu njegove efikasnosti?
