“Da završim – potrebno je troslovno odgovoriti Milu – MRŠ.”
Piše: Dušan Slijepčević
Dugo već ponavljam da je u ovoj igri koju zovemo crnogorska politika presudna hrabrost.
Zašto?
Na današnji istup predsjednika DPS da neće potpisati zakone, jer, pazi sad ludilo – zabrinuo se za kvorum i legalnost, neophodan je bio munjevit i usaglašen odgovor vladajuće većine – troslovno MRŠ!
Je li primjereno? Da. Je li kulturno? Veoma. Razumljivo običnom čovjeku? Da.
Pa čemu onda sva pravna analiza i vapaji za Ustavom? Čemu onda pravdanje i objašnjavanje? Zašto smo dozvolili da iz mrtve pozicije mi njemu sad objašnjavamo šta i kako?
Jer imamo komplekse. On je nas zvao: ludačkim pokretom, bitangama, kretenima, fašistima… Slušali smo i trpljeli. I sad dokazujemo da smo bolji nego on? U njegovom sportu – manipulisanju i dizanju tenzija?
Vjerujte mi – MRŠ!
Jesmo li se prebrojali i imali 41? Jesmo. Jesmo li glasali? Jesmo. I šta je problem? Izigravamo demokratiju? Demokratija je poslati Đukanovića u Spuž. I Mugošu. I Markovića… I mnoge. Nastavite niz.
A šta nismo razmislili?
Pa čovjek nas navlači na još jedan poraz. Umjesto našeg – MRŠ, eto nas pred Ustavnim sudom, gdje on ima većinu. Da nam kažu kako je bio u pravu.
Đukanovićeva pobjeda u susret nikšićkim izborima. Već vidim kampanju – oni ne znaju šta rade, pa Milo ih je matirao jednim nepotpisivanjem.
Jesmo budale.
Ali ajde i da razmislimo još šire: dogovorio je da ga sruše na Ustavnom sudu, da mu u Skupštini izglasamo nepoverenje. PA DA POVEŽE IZBORE. Predsjedničke i lokalne. Da odigra odbranu Crne Gore u Nišiću!
Jesmo budale.
Pa šta je trebalo da uradimo?
Jednostavno da samo hitno zakažemo već u ponedjeljak sjednicu Skupštine sa jednom tačkom dnevnog reda: Izmjene i dopune Zakona o predsjedniku.
– Predsjednik nema obezbjeđenje, ima samo šofera.
– Predsjednik nema savjetnike, ima samo volontere konsultante.
– Predsjednik ne putuje u inostranstvo, jer ne vodi unutrašnju ni spoljnu politiku, nego samo sjedi na Cetinje i čeka da ga neko obiđe…
Može se milion stvari smisliti. Genijalno prostih, a nevjerovatno učinkovitih.
Ali je potrebna hrabrost i spremnost da se povuče neobičan i radikalan potez. Potrebno je i da imamo saradnju Vlade i Skupštine.
Potreban nam je najbolji PR koji je Crna Gora gledala, a ne Tviter iživljavanje pojedinačno.
Pa ljudi, Milutin Simović je imao administratora za društvene mreže, a naši svi izigravaju Donalda Trampa.
Da završim – potrebno je troslovno odgovoriti Milu – MRŠ. I odigrati poteze kako sam ih napisao. Siguran sam da bi se u ovih 24 sata smislilo još kreativnijih zakonskih odredbi.
Nije kasno. Samo treba stisnuti… Petlju.
(Autor je šef Medijskog centra Ujedinjene Crne Gore)
