Tog 22. maja 1992. godine vojnici Milojica i Lukić su sa još četvoricom kolega krenuli su kući na odmor, ali su naišli na punkt na Hambarinama, gdje je na njih pucano bez ikakvog razloga.
Lukić i Milojica su ubijeni, a ranjeni su Nedeljko Antunović, Milenko Lulić, Siniša Mijatović i Ratko Milojica.
Potpredsjednik gradske Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Slaviša Knjeginjić je istakao da je ovo bio pucanj na nedužne ljude i da srpske žrtve moraju imati zasluženo mjesto u spominjanju i obilježavanju događaja iz prošlih ratnih sukoba.
– Svi mi znamo ko je to uradio, ali ne znamo ko je naredio. Sud i Tužilaštvo BiH i dalje to ne zanima, a trebalo bi da ih zanima jer mnoge stvari su odavde počele, ovim događajem, ubistvom dva vojnika. Ljudi su pošli na odmor svojoj kući, pripadnici ЈNA, četiri Srbina i dva Hrvata, i pucano je – rekao je Knjeginjić i dodao kako je sve to bilo nepotrebno.
Predsjednik prijedorske Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Zdravka Karlica rekla je novinarima da je ovo poslije 29 godina tek drugi put da su došli na mjesto odakle je krenulo sve ono što se kasnije dešavalo u Prijedoru.
– Moja poruka bi bila da se nikada nikome ne dogodi ovo što se nama dogodilo, a ovdje bi trebalo da se gradi, da suživot bude bolji i da nam svima bude bolje – poručila je Karlica.
Iz Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila su istakli da se treći događaj koji će biti obilježen dogodio 30. maja, kada se 1992. godine odigrao napad na Prijedor.
Autor: SRNA/RTRS