Sarajevo je najveće etničko čistilište u BiH i mjesto gdje su Srbi proganjani, ubijani, silovani i mučeni da bi taj grad postao islamski kosmopolis i jedan od centara panislamizma čemu je od početka svog djelovanja težio Alija Izetbegović, jedan je od zaključaka tribine “Dekonstrukcija mitova o sarajevskom suživotu i genocidu o Srebrenici” koja je održana u Beogradu.
Profesor Nenad Kecmanović ukazao je da je stradanje Srba u Sarajevu ostalo u sjeni navodnog genocida u Srebrenici i da se zločinima koji su počinjeni nad Srbima u tom gradu nije bavilo ni domaće ni međunarodno pravosuđe.
On je istakao da su oni koji su preživjeli strahote prepušteni sami sebi, a da u njihovim prijeratnim domovima žive mudžehadini.
– Alija Izetbegović je zbog Sarajeva žrtvovao Bosnu. Sarajevo sa Begovom džamijom, Husref-begovom medresom predstavlja simbolički regionalni islamski centar, balkansku Meku i Medinu. Grad Sarajevo bez Srba i Hrvata je ostvarenje Islamske deklaracije – rekao je Kecmanović.
On je podsjetio da je Alija Izetbegović svojevremeno Srebreničanima predlagao zamjenu njihove optine za djelove Sarajeva.
– Tokom rata Alija Izetbegović je već bio u poodmaklim godinama. Cijela muslimanska Bosna bila je za njega suviše izvjestan cilj koji je u pisanoj ispovijesti ostavio u amanet narednoj generaciji Bošnjaka na čelu sa sinom Bakirom. U svijetlu činjenica pražnjenje Sarajeva od hrišćana nije bilo slučajno sticaj ratnih okolnosti nego plan koji je sistematski korak po korak realizovan – rekao je Kecmanović.
On je naveo da statistika neumoljivo ilustruje da je Sarajevo danas 95 odsto muslimaski grad.
– Sarajevo je i pored toga sačuvalo `kosmopolitski duh`. Možda i jeste postao kosmopolis, ali to je islamski kosmopolis u kom osim Bošnjaka žive i Turci, Iranci, Saudijci i pripadnici drugih muslimanskih naroda. Pravoslavni Srbi bi očigledno remetili jednu takvu harmoniju – rekao je Kecmanović.
Član Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine Darko Tanasković rekao je da na izvještaj od momenta njegovog objavljivanja nije bilo kritičnih ni argumentovanih odziva, nego samo nekritičkih.
– Oni žele da ga osude i bez čitanja i bez argumenata – rekao je Tanasković i naveo da je prioritetan cilj bio upoznavanje svjetske javnosti sa dešavanjima u Sarajevu.
On smatra da je izvještaj uspio da uobliči jednu neanalitičku anatomiju jednostrane i potpuno politički nekorektne predstave o Sarajevu kao gradu “mučeniku čiji su mučitelji bili divlji i neurabanizovani Srbi, a mučenici civilizovani muslimanski, odnosno bošnjački građani”.
Advokat Branko Lukić, koji je u Hagu branio srpske optuženike, kaže da njegovim kolegama i njemu u Tribunalu nisu uopšte dozvoljavali da govore o srpskim žrtvama.
– Kada smo pokušavali da damo neki širi okvir nisu nam dozvoljavali, istorija je počinjala 1992. godine, a za Srebrenicu je istorija počinjala 1995. godine da ne bi bile spominjane žrtve Podrinja – rekao je Lukić.
On je naglasio da je politika etničkog čišćenja toliko pogodila srpsku zajednicu u Sarajevu da je praktično prestala da postoji.
– Svi mi znamo šta se dešavalo u Sarajevu. Treba znati da su Srbi cijelo vrijeme bili zarobljenici, pošto je Sarajevo bio logor i nisu mogli da ga napuste jer su bili korišteni kao živi štit – rekao je Lukić i dodao da su Srbi Sarajeva protiv sebe imali i strane medije.
On kaže da su Srbi koji su stali na put ekspanziji NATO označeni kao loši momci.
– Mediji nisu pisali o njihovom ubijanju. Ne znam sa čime bih uporedio taj nedostatak morala. Dobijali su Pulicerove nagrade za to što su lagali i to je valjda bio vrhunac njihove karijere – rekao je Lukić.
Balističar Mile Poparić ocijenio je da je jedino pozitivno od rada Haškog truibunala to što su eksperti mogli doći do velikog broja dokumenata o tome šta se u stvari dešavalo u Sarajevu.
– Imamo dokumente gdje su se i kako naoružavali, o tome da su pripreme za rat bile u džamijama – rekao je Poparić, koji je tokom tribine prisutnim pokazao video zapis sa sekvencama isceniranih zločina za koje su optuženi Srbi.
Na početku tribine puštena je arhivska izjava predsjednika Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine Rafaela Izaelija koji je poručio da je cilj bio da se spriječi nepravda i ukaže da je Sarajevo ostao grad u kome su Srbi postali trajno nepoželjni, a u čije su se domovi uselili mudžahedini.
– Zapad je snabdio muslimane oružjem da bi se borili protiv Srba. Zašto su od 1992. do 1995. godine stizali letovi iz Teharana u Sarajevo? Tim letovima, uvjeravam vas nisu slali sllatkiše niti medicinske sestre, bili su puni mudžahedina i neprijatelja Srba – rekao je Izraeli.
On kaže da su muslimani ostali u Sarajevu da grade džamije, a srpsko stanovništvo je ili bilo prisiljeno da napusti grad ili su ih na hiljade ubili muslimani.
Izraeli je podsjetio da su Sarajevu napustili i Hrvati.
