Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godine zaključila je da posmrtni ostaci gotovo 1.000 žrtava sa spiska nestalih iz Srebrenice nikada nisu pronađeni.
Forenzička analiza pokazala je da, teoretski uzevši, najveći broj individua koje su mogle da se nalaze u primarnim grobnicama ne prelazi 3.715, navodi se u izvještaju Nezavisne međunarodne komisije za Srebrenicu.
Prema forenzičkoj analizi, najmanji procijenjeni broj onih koji nisu stradali u sklopu masovnih pogubljenja, nego tokom borbi između Armije RBiH i VRS iznosi 3.218 individua, s tim da je taj broj možda i veći, o čemu je pisano u kriminalističkoj analizi.
Sve ovo otvara mnoga pitanja u vezi sa brojem ljudi ubijenih u sklopu masovnih strijeljanja, brojem poginulih u borbama i brojem umrlih u drugim kontekstima u ljeto 1995. godine i prije tog vremena, navodi se u izvještaju Komisije.
Ovo potvrđuje da je, prema forenzičkim istraživanjima i nalazima, značajan broj ekshumiranih iz grobnica stradao van konteksta masovnih strijeljanja, ističe se u izvještaju koji je od ove sedmice dostupan javnosti na sajtu Komisije i Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih.
Komisija u izvještaju podsjeća da je Haški tribunal tokom svih godina postojanja procesuirao pretežno Srbe koji su optuženi da su počinili ratne zločine u BiH, uključujući optužnice za genocid zasnovane od samog početka na prihvaćenom broju od skoro 8.000 ubijenih u sklopu masovnih strijeljanja.
U izvještaju Komisije se podsjeća da su generalni zaključci Haškog tribunala detaljno objasnili glavne izvore korištene za sastavljanje spiska od 7.692 nestale osobe u vezi sa događajima u Srebrenici, kao i metodologiju koja se koristila kako bi se izračunao broj žrtava u vezi sa Srebrenicom, te odnos između broja preminulih pojedinaca u i broja stanovnika koji su prije rata živjeli u Srebrenici.
Kada se radi o demografskoj strukturi stradalih u vezi sa padom Srebrenice, gotovo svi su bili muslimani i muškarci, pretežno mladi muškarci, ali je, upozorava Komisija, nejasno koliki udio u broju žrtava su činili pripadnici vojske, te koliko su vojne žrtve doprinijele ukupnom broju stradalih žrtava.
Ukupni broj podudaranja između listi Armije RBiH i Tužilaštva Haškog tribunala iznosi 5.371, navodi se u izvještaju Nezavisne komisije.
Međunarodna komisija za nestala lica je putem DNK analize identifikovala 3.438 osoba iz evidencije tzv. Armije RBiH koje se nalaze i na listi Tužilaštva Haškog tribunala.
Pažnju treba posvetiti i tome da li su pripadnici aktivnog, zajedno sa pripadnicima rezervnog sastava snaga 28. divizije Armije RBiH, koje su u julu 1995. godine pokušale da dođu iz Srebrenice do Tuzle, bili uključeni u vojnu akciju ili su oni bili “muškarci (koji su) pokušali da pobjegnu iz područja hodajući kroz šumu”, kao što se navodi u mnogim haškim izvještajima.
Iako određeni dokumenti ukazuju na to da su neki pojedinci bili “na zadatku”, bez obzira na prirodu angažmana vojnog osoblja Armije RBiH u Srebrenici (službeno ili neslužbeno) i kvalitet njihove vojne obuke i posjedovanje standardne opreme (naoružanje, obuća i uniforme), ostaje osnovno pitanje: kako su oni umrli, a posebno – da li su svi ubijeni u sklopu masovnih strijeljanja kao što je to opšteprihvaćeno?
U rezimeima izvještaja Haškog tribunala, počevši od 2009. godine, smrt svih osoba identifikovanih putem DNK analiza u “masovnim i drugim grobnicama u vezi sa Srebrenicom” pripisana je masovnim pogubljenjima u Kravici i drugim mjestima, Orahovcu, na brani “Petkovac”, u Kozluku i na Branjevu/Pilici, i to ukupno 6.849 identifikovanih žrtava do 2013. godine.
Ovaj broj uključuje i takozvane jedinstvene DNK profile u vezi sa Srebrenicom, ali koji nemaju podudaranja sa licima na listama nestalih.
Komisija je analizirala sve ove veze i utvrdila da je ukupan broj slučajeva koji imaju DNK poveznice sa pojedincima pronađenim na dvije ili više lokacija 871.
Od ovih 871, jedna DNK veza između mjesta pogubljenja (mrlje od krvi na unutrašnjem zidu skladišta u Kravici) i sekundarne masovne grobnice (slučaj ostataka pronađenih na Zelenom Jadru dva) ukazuje na to da je ta osoba pogubljena.
U samo 386 slučajeva bilo je indikacija da postoje direktne veze između primarnih i sekundarnih grobnica, dok je većina DNK veza isključivo ukazivala na konekcije između različitih sekundarnih grobnica.
Ovi rezultati, zasnovani na genetskoj identifikaciji, nisu dovoljni za pružanje pouzdanih forenzičkih dokaza o broju pogubljenih osoba.
