Patološka mržnja prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Srbima ponovo je proteklih dana izbila na vidjelo u izjavama brojnih bošnjačkih političara, analitičara i medija u Sarajevu koji su ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija tumačili kao „agresiju na građansku Crnu Goru“.
ao i prošle godine, kada su pobjedu tadašnje opozicije u Crnoj Gori i poraz režima Mila Đukanovića proglasili kao „pobjedu četnika i kraj te države“, tako dio bošnjačkih medija, analitičara i političara nije propustio priliku ni da u ustoličenju mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija vide „novi srpski udar na tu državu“.
Lider SDA, Bakir Izetbegović, otvoreno je stao na stranu onih koji su na silu htjeli da spriječe ustoličenje mitropolita, izražavajući očekivanje da će „procrnogorska strana uspjeti zaustaviti dominaciju SPC i prosrpskih stranaka“.
“Agresija na BiH”
Ništa blaži nisu bili ni neki drugi bošnjački političari, koji nisu propustili priliku da sukobe demonstranata i policije i sprečavanje dolaska patrijarha Porfirija, novog mitropolita Joanikija i sveštenstva SPC u Cetinjski manastir, porede s „agresijom na BiH“.
– Danas smo bili svjedoci novoj demonstraciji sile. Kakva je poruka kada vojni helikopter dovodi, a kordon policije osigurava vjerske velikodostojnike? Nažalost, očito ništa od toga nije bilo ni u primisli onih koji su silom ustoličili mitropolita – rekao je predsjednik SDP BiH, Nermin Nikšić.
FOTO: BORIS PEJOVIĆ/EPA
Slične izjave mogle su se čuti i od nekih drugih političara. Od histeričnih poziva da se ustoličenje spriječi, pa do poruka kako se na Cetinju bori građanska Crna Gora protiv “četničkih, srpskih, Vučićevih okupatora”, koji, po njihovom tumačenju, na “silu žele da uđu u manastir i ustoliče mitropolita”.
Zaboravili su, međutim, da objasne javnosti da su u Cetinjskom manastiru vijekovima ustoličavani mitropoliti, te da to nije nešto što je izmišljeno ove godine. Prije Joanikija, u istom manastiru ustoličen je 41 mitropolit crnogorsko-primorski, što znači da je riječ o tradiciji koja se održava već stotinama godina.
Barikade
Takođe, u izvještajima brojnih sarajevskih medija, ali i izjavama dijela političara, nigdje se nije pominjalo ni to da su poglavari Rimokatoličke crkve, Islamske zajednice i Jevrejske zajednice u Crnoj Gori dali punu podršku za ustoličenje mitropolita Joanikija, te dolazak vjernika SPC u Cetinjski manastir, ističući da nijednom narodu ne treba zabraniti vjersku slobodu.
Za razliku od njih, sarajevski mediji, političari i analitičari demokratiju očito tumače drugačije, pa je za njih sprečavanje vjernika i sveštenstva da uđu u svoju bogomolju, postavljanje barikada, tuča sa policijom, te pokušaj krvoprolića na Cetinju, nešto što je dozvoljeno jer se tako “brani građanska država”.
Kako izgleda demokratija u glavama dijela bošnjačkih političara i sarajevske javnosti, odnosno kako bi po njima trebala da izgleda građanska država? Da li bi isto tako aplaudirali kada bi grupa građana blokirala prilazne puteve i zabranila prolazak vjernicima i vjerskim vođama Islamske zajednice i ulazak u džamiju?
Etiketiranja
Sociolog iz Istočnog Sarajeva, Vladimir Vasić, napominje da je Srpska pravoslavna crkva jedina kanonska crkva, odnosno jedina priznata crkva u Crnoj Gori.
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Navodi da se nijedno nasilje ničim ne može opravdati, pa ni ono koje je javnost mogla da vidi protekli vikend kada je grupa građana silom pokušala da spriječi ustoličenje mitropolita.
– Miješanje bošnjačkih političkih elita u dešavanja u Crnoj Gori je krajnje neustavan i necivilizacijski čin, te krajnje nedobronamjeran. Treba napomenuti da već godinama dio bošnjačkih političara etiketira SPC kao zločinačku organizaciju, koja je, po njima, “generator zla na Balkanu”. To dovoljno govori o tim ljudima koji, ili nisu vjernici, ili nisu iskreni vjernici svoje konfesije i svoje religije – ističe Vasić.
S druge strane, dodaje on, njihove izjave govore i o otvorenoj mržnji prema SPC i srpskom narodu. Vasić kaže da bi svako normalan u BiH, bez obzira kojem narodu pripada, trebao da osudi ratnohuškačke i fašističke izjave koje su slali određeni političari na račun srpskog naroda i SPC.
– Dakle, po sredi je krajnja mržnja, nepoznavanje materije i zla namjera da se izazovu sukobi za koji će se, naravno, optužiti SPC i srpski narod. Takve izjave i takav narativ neće ništa dobro donijeti u BiH. Naprotiv, takve izjave nas svrstavaju u bezbjednosno opasne zajednice, koje su nepoželjne za život i nepoželjne za investiranje. Takve politike su dovele ovo društvo u takvo stanje da mladi odlaze odavde i sve je manje onih koji žele da se ovdje zadrže – upozorava Vasić.
Ističe da građansku inicijativu u BiH zagovaraju ljudi koji nemaju identitet i koji preko noći mijenjaju svoje ime i uvjerenja, bilo politička, bilo vjerska ili neka druga. Vasić ističe i da srpski političari ne smiju čin ustoličenja mitropolita Joanikija da koriste za dnevnopolitička prepucavanja i dobijanje političkih poena. On podsjeća da je ustoličenje vjerski čin, a nikako politički, partijaški ili nešto slično.
Patološka histerija
Politolog Darko Kuzmanović kaže da opšta histerija koja se pojavila u političkom Sarajevu apsolutno ne treba da bilo koga iznenadi jer ona sve više postaje patološka.
FOTO: BNTV/SCREENSHOT
Darko Kuzmanović
– Očigledno da je političkom Sarajevu SPC trn u oku, a ta činjenica nikako ne doprinosi dobrosusjedskim odnostima i rješavanju konfliktne situacije unutar same BiH. SPC je od pokrštavanja Srba i prvih srpskih država prije više od 1.000 godina bila faktor homogenizacije Srba i ona je zapravo najzaslužnija što je srpski narod očuvao svoj nacionalni, kulturni i vjerski identitet pod viševjekovnom turskom okupacijom, a i kasnije. Za period od više od četiri vijeka ropstva, ogroman broj prvenstveno pravoslavnog ali i katoličkog i paganskog stanovništva bio je primoran da prihvati novu, islamsku religiju, koja na ovim prostorima do doseljavanja Turaka nije postojala. Uprkos svemu, SPC je opstala do danas i, uz katoličku crkvu, predstavlja vjerovatno i najsnažniju organizaciju na našim prostorima – podsjeća Kuzmanović.
Ističe da se upravo tu možda treba tražiti razlog histerije bošnjačkih političara koji nikada ne propuste priliku da u negativnom kontekstu prokomentarišu dešavanja koja se tiču Srbije, Crne Gore i SPC. Kuzmanović kaže da se stiče utisak da su bošnjački političari opsjednuti Srbijom, njenim predsjednikom Aleksandrom Vučićem i Srbima u cjelini.
– Čak bih smio reći da se ponekad više bave događanjima u regionu i svijetu nego u vlastitoj zemlji, što je prosto nevjerovatno. Ne vidim potrebu da političko Sarajevo komentariše događaje jedne vjerske institucije kao što je SPC, a naročito ne njene aktivnosti na teritoriji susjedne zemlje. Takvo ponašanje niti je diplomatsko, niti je dobronamjerno, niti bi političari uopšte trebali da nalaze za shodno da komentarišu rad i aktivnosti vjerskih institucija – navodi Kuzmanović.
Kaže da bi bošnjači političari koji zagovaraju demokratiju i razdvojenost duhovnog i svjetovnog trebali da se vrate 25 godina unazad i analiziraju govore i postupke tadašnjih islamskih vjerskih vođa na ovim prostorima.
Njima je, kaže Kuzmanović, to vrlo dobro poznato, ali kada se radi o Bošnjacima i Islamskoj vjerskoj zajednici u BiH, mudro ćute.
– Međutim, kada je u pitanju SPC i srpski narod, puna su im usta velikosrpske agresije, govora mržnje i, najblaže rečeno, nediplomatskog ponašanja. U njihovim glavama demokratija i građanska država vjerovano funkcionišu po principu ”hajde da razgovaramo, ali da na kraju bude samo onako kako mi kažemo”, što je nedostatak elementarnih znanja iz demokratije i ljudskh prava – ističe Kuzmanović.
On je upitao da li bi se po toj formuli onda odlazak sarajevskog muftije na ustoličenje nekog vjerskog vođe u Novom Pazaru u Raškoj u srpskoj javnosti trebao tumačiti kao velikoislamska i velikobošnjačka agresija.
Kuzmanović ističe da takvom retorikom bošnjački političari dodatno udaljavaju Srbe od Sarajeva.
