I sad… poslije 2:2 stvorile su se sve predispozicije za rafalnu paljbu po Vici Zeljkoviću, predsjedniku Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine.
Iz sarajevskog ugla apsolutno, iz mostarskog je još nišanjenje, a iz banjalučkog negodovanje. Ko danas brani fudbalsku reprezentaciju BiH, a ko je napada i uništava?
Svako svoje razloge ima…
Elem, ovo što prvi predsjednik zajedničkog Saveza sa sjedištem u Sarajevu koji dolazi iz Republike Srpske živi i preživljava apsolutni je pokazatelj da ova zemlja nema budućnost čak ni kod onih koji je ekskluzivno svojataju. Sa ovakvim pogrdama nije imao priliku da se sudara čak ni njegov prethodnik iz Sarajeva, Elvedin Begić koji je Savez zavio u crno i opustošio.
Vico Zeljković i Elvedin Begić nikad neće biti isto.
Prvi je došao demokratskim putem na čelo zajedničkog Saveza glasanjem delegata sva tri konstitutivna naroda, a drugi je doveden za ruku, 2011. godine, ko zna sa koje ulice, piste, iz kojih krugova, lobija…?
Kako to Sergej Barbarez i Asmir Begović nisu “skakali” na dezorjentisanog Dušana Bajevića koji će ostati upamćen kao jedini selektor Zmajeva bez pobjede? Kako tim “istinskim patriotama” nije smetala eliminacija od Sjeverne Irske u baražu za EP, a smeta im Ivajlo Petev koji je došao samo da radi svoj posao, najbolje što zna i umije.
Hoće li, u reprezentaciji, ako za selektora dođe Barbarez sve biti pošteno? Možda hoće kao za pokeraškim astalom?! Ali da se ne kockamo sa onima koji su u Beogradu glumili, pa mu se dodvoravali (kapitenska traka i vakcina za roditelje). Gdje je tu konstanta?
