Politički analitičar Dejan Vuk Stanković za magazin Faktor objašnjava zašto se i prije glasanja zna ko je pobjednik izbora za predsjednika Srbije, ali i ko su solisti konfuznih poruka. Ne predviđa svijetlu budućnosti za opoziciju, a „igre skrivalice” Dragana Đilasa vidi kao simptom političkog nihilizma. Zna i zašto stranke političkih veterana, Vojislava Šešelja i Borisa Tadića, imaju samo teoretske šanse da uđu u srpsku Skupštinu. Stanković podsjeća da je Srbija bila izložena sankcijama i zato ne može da prihvati takvu politiku prema Rusiji, uprkos pritiscima Zapada. Ali, zbog Kosova je i za princip očuvanja teirtorijalnog integriteta. Međutim, upozorava da će u slučaju rađanja novog političko-bezbjednosnog poretka vrlo izvjesno Srbija morati da odabere stranu. Ni BiH, na političkom planu, ne čeka miran period. Evo i zašto.
Faktor: Koliko su važni predstojeći izbori u Srbiji imajući u vidu aktuelnu situaciju u toj zemlji, regionu, ali i šire, pa i u kontekstu dešavanja u Ukrajini, reakcije Evrope i SAD na taj sukob i njegove posljedice?
Stanković: Svaki izbori su važni. Nema nevažnih izbora u Srbiji, a dešavanja u Ukrajini i neriješeni odnosi u regionu, pokazuju da će poslije ovih izbora buduća vlast imati pregršt izazova da održi postojeći nivo društvenog napretka, ali i ekonomske i političke stabilnosti.
Situacija u Ukrajini promijenila je tok izborne kampanje, a reakcija države Srbije za sada odgovara nacionalnim interesima.
Srbija je protiv sankcija Rusiji, a zalaže se za očuvanje teritorijalnog integriteta Ukrajine.
Stav Srbije proizašao je iz refleskije na sopstveno iskustvo i racionalno shvaćenih nacionalnih interesa. Srbija je bila izložena sankcijama, zato ne može politiku sankcija prihvatiti uprkos pritscima Zapada.
Jednako tako, Srbija je za princip očuvanja teritorijalnog integriteta zbog Kosova.
Zbog prošlih nepravdi, tačnije izloženosti agresiji, Srbija je osudila i rusku agresiju u Generalnoj skupštini UN.
Do sada nije bilo negativne reakcije Rusije, a budući razvoj događaja u Ukrajini sigurno će se odraziti i na našu spoljnopolitičku orijentaciju.
U tom pogledu, važno je pitanje trajanja sukoba i epiloga.
Ako sukob potraje, to otvoreno nosi dimenziju rađanja novog političko-bezbjednosnog poretka, a onda je vrlo izvjesno da će Srbija morati odabrati stranu.
Ovaj važan izbor, ako uslijedi, biće politički, moralno i istorijski skup, i biće izbor između dva manja zla, jer dobrog rješenja, za nas kao narod, nema.
Faktor: Koja je vaša procjena mogućih pobjednika za predsjednika Srbije, te odnosa snaga u Narodnoj skupštini Republike Srbije?
Stanković: Moja procjena je da će ubedljivo pobijediti Vučić na predsjedničkim izborima.
Ima više razloga za to.
Prvo, ima medijsku i političku harizmu za jedan dio populacije koji nije zanemariv i koji postojano i disciplinovano glasa za njega.
Drugo, njegova vlast ima određene vidljive i provjerive rezultate u ekonomiji i izgradnji infrastrukture, prije svega.
I najzad, Vučić jedini uz SPS, ima stranačku infrastrukturu i jaku organizaciju.
Dodajte tome i to da Vučić medijski dominira u porukama i interpretaciji događaja i procesa, i dobićete jednog politički i medijski utemeljenog političara.
S druge strane, nema jakog lidera u opoziciji.
Previše solista konfuznih poruka koje stalno ponavljaju i nemaju mobilizatorski potencijal.
Značajan dio opozicije je negativno opsjednut Vučićem i živi, mentalno i moralno, u devedesetim godinama projektujući u njemu diktatora Miloševića i njegov značajno represivni sistem vlasti i praksu više nego što je danas slučaj.
Uz to nema ni dvije važne stvari: alternativnog i konkretnog političko-ekonomskog programa i novih lica koja bi imala medijsko-politički magnetizam da pokrenu i podstaknu pozitivna očekivanja značajnog broja nezadovoljnih i politički pasivnih građana.
Rezultat ove konstelacije političkih i medijskih odnosa je neprikosnovena Vučićeva prevlast u javnom mnijenju i izvjesna pobjeda na predsjedničkim izborima.
Što se tiče parlamentarnih izbora, Vučićeva harizma dovešće do prevlasti liste oko SNS-a.
Socijalisti su stabilni na dvocifrenom rezultatu koji, zahvaljujući uspješnoj kampanji, mogu da poprave.
Nije nerealno pretpostaviti da zbirno ove dvije liste dođu skoro do šezdeset odsto glasova, a nije isključeno i da će imati preko 2/3 poslanika u Skupštini.
Biće opozicije u Skupštini. Prije svega, evroreformske u koju treba ubrojiti koaliciju „Ujedinjeni za pobedu Srbije“, koju nesumnjivo i nezvanično predvodi Dragan Đilas, lijevo-zelena koalicija „Moramo” takođe će imati predstavnike u Skupštini.
U novom sazivu svoje poslanike mogu imati i neke desne partije, od kojih bi trebalo izdvojiti, a kao najvjerovatnije buduće članove Skupštine Srbije, koaliciju NADA, predvođenu DSS-om Miloša Jovanovića, kao i retuširane radikale koji se zovu „Zavetnici”. Stranke političkih veterana Vojislava Šešelja i Borisa Tadića imaju samo teoretske šanse da uđu u Skupštinu.
Bolje od njih stoji konzervativni pokret „Dveri”, ali njihov boravak u novom sazivu može biti iznenađenje.
Da sumiram, biće ponovo vlasti Vučića i SNS-a, zajedno sa Dačićevim socijalistima, uz prisustvo opozicije sa različitih strana političkog spektra: od desnice, preko centra do ekološke ljevice.
Skupština Srbije vjerodostojnije će preslikavati političke vrijednosti i stavove građana nego što je to slučaj sa aktuelnim sazivom u kojem, faktički, nema opozicije.
Faktor: Da li su ovi izbori kraj za opoziciju?
Stanković: Za opoziciju koja ne uđe u Skupštinu definitivno je kraj.
No za opoziciju uopšteno, ako ne pobijedi, a gotovo da nema druge šanse, osim teorijske, svijetle budućnosti nema.
Riječ je o političkom debaklu jedne generacije političara koji su vodili državu i Demokratsku stranku u prošloj deceniji.
Ubjedljiva pobjeda Vučića će poništiti nadu da oni bilo šta mogu ozbiljno da učine na političkoj sceni.
Čak i Đilasova „igra skrivalice” sa triom Janković, Tepić i Ponoš, predstavlja simptom političkog nihilizma i visok nivo moralne dekadencije jer je znak „nečistih računa” između glavnog opozicionog lidera i javnosti.
Demokratija nije igra skrivanja, već borba za autentičnu političku podršku građana i liderstvo zasnovano na vrijednostima slobode, jednakosti i pravde.
Faktor: Šta se može očekivati nakon izbora kada je u pitanju problem u vezi sa Kosovom?
Stanković: Kosovo, uz spoljnopolitičko pozicioniranje u sklopu rata u Ukrajini, biće najteže državno pitanje.
Biće pritisaka da se kompletira Brisleski sporazum, sporazumom o normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine.
Trebalo bi imati u vidu da je bezbjednosna situacija na Kosovu fragilna, podložna nenadanim incidentima, i da zapadne zemlje koje kontrolišu Albance imaju preveliki „budžet tolerancije” za albansko nediplomatsko ponašanje i nasilne, etnički motivisane incidente koji vode ka tihom i nepovratnom odlasku Srba sa Kosova.
Faktor: Da li očekujte promjene odnosa Srbije prema Rusiji i obrnuto, imajući u vidu novonastala dešavanja i procjene mogućih novih miješanja karata na geopolitičkom planu?
Stanković: Sumnjam da će u skorije vreme doći do promjene odnosa prema Rusiji.
Postoji niz moralnih i političkih razloga za to. Prvo, Rusija je politički saveznik Srbije po pitanju Kosova i Republike Srpske.
Drugo, Srbija potpuno energetski zavisi od Rusije i ima zbog dobrih političkih odnosa povlaštenu cijenu.
Treće, Rusija je najznačajniji partner u opremanju srpske vojske.
Novo miješanje političkih karata predstoji.
Ipak nije riječ o događaju, riječ je o procesu, a čije se konture, u ovom trenutku rata u Ukrajini, teško naziru, kao što nema ni naznaka rješenja rusko-ukrajinskog spora.
Jasno je da neće biti apsolutnih pobjednika i gubitnika, a sporazum će se baviti složenom diplomatskom akrobatikom u domenu kontrole štete kako Rusije tako i Ukrajine i Zapada.
PREDSTOJI BURAN POLITIČKI PERIOD U BIH
Faktor: Kakav odnos nove vlasti očekujete prema Republici Srpskoj? I Srbi u regionu, posebno u Crnoj Gori i Hrvatskoj, nisu u zavidnom položaju. Šta se po tom pitanju može promijeniti?
Stanković: Neće biti promjena u odnosima Srbije i Republike Srpske. Srbija će nastaviti sa političkom, ekonomskom i svakom drugom podrškom.
Srbija će se zalagati za očuvanje političkog subjektiviteta srpskog naroda u BiH, što znači da će odbiti bilo kakav ustavno-pravni aranžman koji bi išao u pravcu pravno-političkog brisanja RS.
Isto tako, Srbija neće podržati nikakav avanturistički poduhvat rušenja BiH jer bi time bio ugrožen položaj i Srbije i RS, ne samo zbog Bošnjaka i Hrvata, već i zbog političkih pritisaka i bezbjednosnih prijetnji od strane NATO-a i Zapada.
Predstoji buran politički period u BiH jer nema ni minimuma razumijevanja i sporazumijevanja među političkim elitama u Banjaluci, Mostaru i Sarajevu.
Srbija mora da zaštiti Srpsku, ali ne smije da inicira nasilje u BiH jer je to opasno za širu geopolitičku sliku Srbije i regiona.
Što se tiče Hrvatske, tamo Srba skoro da nema i male su šanse da dobiju odgovarajuće političko i nacionalno priznanje i razumijevanje ko god je na vlasti tamo i ma kako Srbija tretirala hrvatsku manjinu u Srbiji.
Crna Gora je posebna priča.
Daleko su otišli u agresivnom crnogorskom nacionalizmu i biće mnogo vremena potrebno da se smire strasti i odnosi postepeno popravljaju.
Mislim da ostanak Đukanovića na vlasti, tačnije njegova nenadana renesansa, udaljava Srbiju i Crnu Goru.
Biće borbe za identitet Srba u Crnoj Gori sigurno.
USLOV SRPSKOG JEDINSTVA
Faktor: Koliko je važan dobar odnos Aleksandra Vučića i Milorada Dodika za Srbiju i Srpsku, ali i njihove građane?
Stanković: Dobar odnos Vučića i Dodika je važan simbolički i realno, ali je još važnije razumijevanje dvije srpske političke zajednice s obe strane Drine.
Republika Srpska je moralna, politička i istorijska obaveza Srbije, a Republika Srpska samo u Srbiji može da ima iskonskog političkog prijatelja i saveznika.
Sva druga savezništva su motivisana interesima.
Srpsko jedinstvo je nasušna potreba i uslov srpskog opstanka.
