U Dobrljinu, naselju bogate istorije, tragične i burne prošlosti, na raskrsnici važnih željezničkih pravaca, jednoj od najvećih mjesnih zajednica opštine Novi Grad, mještani svjedoče o snažnom duhovnom životu, temeljima industrije, prvoj elektrani, elektrifikaciji u periodu Kraljevine Jugoslavije ali i tragičnim, ratnim događajima.

Radenko Radić, predsjednik Mjesne zajednice Dobrljin, kazao je za Srpskainfo da ovdje ima više od hiljadu stanovnika. Ekonomska situacija, slična je većini naselja u ovom dijelu Republike Srpske.

– Privredna slika je solidna, za naše uslove. Imamo preduzeće koje se bavi tekstilom i zapošljava veći dio žena. Dio stanovnika radi u trgovinama, na željeznici, bavi se poljoprivredom ili putuje na posao u obližnji Novi Grad, kojem teritorijalno pripadamo – kaže Radić, stavljajući u fokus i sport, ponajviše fudbal po kojem je ovo naselje, na desnoj obali Une, udaljeno 15 kilometara od Novog Grada i isto toliko od Кostajnice, poznato od davnina. Prvi put se pominje u 13. vijeku.

Utakmica pod 800 sijalica

– Važnu ulogu i našoj sredini ima i FK Slaven, osnovan 1926. godine. U Dobrljinu je odigrana prva noćna fudbalska utakmica 1935. u Кraljevini Jugoslaviji, koja je održana ispod 800 sijalica. Igrali su Slaven i Кostajnica (2-1). Takođe, na području naše Mjesne zajednice djeluje i FK „Plamen“ Gornje Vodičevo koji se, takođe takmiči u Regionalnoj ligi RS, grupa zapad – pojasnio nam je Radić, segmente društvenog interesovanja većine stanovnika u Dobrljinu.

Naziv mjesta se dovodi u vezu sa željezničkim raskršćem. Predsjednik MZ Dobrljin, takođe podsjeća, da se nekada govorilo, da se odavde prugom može stići do Berlina. Tako se govorilo, Doberlin, Doberlin što je vremenom preinačeno u Dobrljin.

– Vjerujemo da će uskoro zaživjeti željeznički saobraćaj od Sarajeva do Zagreba, preko Dobrljina, što će našem mjestu bitno doprinijeti da se ekonomski razvija. Napredak je želja i opredjeljenje svih nas, odlučnih da ovdje živimo jer, nigdje za nas nije bolje nego u ovom lijepom mjestu pored Une – predusretljiv je naš sagovornik, istovremeno odlučan da svakoga uvjeri u značaj i ljepote Dobrljina.

Pruga Banjaluka – Dobrljin izgrađena je 1872. godine. Deset godina kasnije spojena je sa zapadnim željeznicama. Ovdje je 1892. godine izgrađena i pilana, u to vrijeme najveća na Balkanu. Iste godine, u Dobrljinu je izgrađena termoelektrana, snabdijevana ugljem iz rudnika Lješljani, podsjeća Milan Vuković iz Dobrljina, inače odbornik u Skupštini opštine Novi Grad.

I Vuković je veoma privržen mjesnom fudbalskom klubu, kojeg naši sagovornici, bez obzira na druge teme, stavljaju u kontekst prošlog ali i sadašnjeg perioda.

– Ovdje je 1935. odigrana fudbalska utakmica pod reflektorima, što je predstavljalo najavu novog doba. FK „Slaven“ je 1938. godine bio prvak Hrvatske banovine. U to vrijeme u naselju su postojali struja i telefoni. Ratovi i okupatori su Dobrljin zaustavili na razvojnom putu.

Sadašnja inicijativa za izgradnju kontejnerskog terminala i stavljanja pruge u funkciju regiona i nekoliko država, za nas, za sadašnju generaciju je novi i veliki izazov – smatra Vuković, veoma posvećen napretku svoga mjesta, u mnogim sferama života. A istorija je ovdje veoma bogata, ona prevazilazi veličinu mjesta u sadašnje vrijeme.

Pruga izgrađena 1872. godine

Nakon posjete Evropi, zapisali su istoričari, turski sultan Abdul Aziz je donio odluku o gradnji željezničke pruge koja bi povezivala Carigrad sa Bečom.

U proleće 1871. godine započela je izgradnja pruge od Dobrljina do Banje Luke i puštena je u saobraćaj krajem decembra 1872. godine. Bila je to pruga normalnog koloseka, u dužini od 101,6 kilometara. Na pruzi je izgrađeno 13 mostova, od kojih su dva željezna. U ložionici u Banjoj Luci bilo je pet lokomotiva. Dvije su izrađene u fabrici Hanomag u Hanoveru u Njemačkoj a tri u fabrici Tubize u Belgiji.

Saobraćaj na pruzi Banja Luka — Dobrljin obustavljen je 14. novembra 1875. godine zbog nedovoljnog broja putnika i robe. Slično se dogodilo i nakon poslednjeg rata.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER

Poslije Berlinskog kongresa 1878. godine Bosna i Hercegovina dolazi pod vlast Austro-ugarske monarhije. Pruga je popravljena a saobraćaj od Banje Luke do Prijedora uspostavljen je 1. decembra 1878. godine, a do Dobrljina 24. marta 1879. godine.

Pruga je dobila naziv „Carska i kraljevska vojna žaleznica Banja Luka – Dobrljin“. Osim za potrebe vojske, željeznica je bila dostupna i za civilno stanovništvo. Tada su izgrađene i nove stanične zgrade, kao i magacini i magacinske utovarno – istovarne rampe.

U Dobrljinu se danas nalazi željeznička stanica na liniji Željeznica Republike Srpske. Stanica raspolaže sa robnom blagajnom i utovarnom rampom.

Tragična prošlost Dobrljina

Dobrljin je jedna od najstarijih parohija u opštini Novi Grad, ispričao nam je jerej Nenad Radulović. Ovdje je crkveni život prisutan od davnina. Parohijska crkva izgrađena je prije 130 godina. Prethodno je na istom mjestu postojala drvena crkva.

Najpoznatiji sveštenik bio je protojerej Aleksa Popović, koji je nakon ustaških mučenja, postradao. Tjerali su ga da poruši spomenik kralja Petra I koji je on sa narodom podigao, govoreću mu: „Hajde, proto, odbi nos svom kralju“. Neko vreme bio je u Кostajnici, zatim je otjeran u Кoprivnicu na prinudan rad a odatle u policijski zatvor u Zagrebu. Umro je, poslije deportacije, u Beogradu 6. decembra 1944. godine.

-Ova parohija je postradala u Drugom svjetskom ratu, veliki dio stanovništva je ubijen. Osim Dobrljina dogodilo se to u Vodičevu, Pruscima, Kuljanima i drugim mjestima. Dugo je potom, parohija bila pusta, a područje su opsluživali sveštenici iz Kostajnice. Tek nakon otadžbinskog rata, 1996. godine, obnovljen je parohijski život – opisuje jerej Radulović tragičnu prošlost Dobrljina.

On je ovdje, naslijedio protojereja Nenada Tomića, koji je poslije pauze od 70 godina, prvi sveštenik u ovom mjestu.

-Protojerej Tomić je učinio velika djela za ovu parohiju. Tokom njegovog službovanja obnovljen je parohijski dom, vraćen je SPC, obnovljena je crkva posvećena Svetom Jovanu Krstitelju u Pruscima. Inače, parohijski hram je posvećen Prenosu moštiju Svetog oca Nikolaja. Izgradnja sadašnje crkve počela  je1903. godine, kako bi zamijenila dotadašnju crvku brvnaru. Crkveno zvono, koje se urušilo tokom nedavnog zemljotresa, postavljeno je 1920. godine – podsjeća protojerej Radulović.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER

U naselju se nalazi obnovljeni spomenik posvećen kralju Petru I Кarađorđeviću. Spomenik je podignut 1924. u obliku biste sa natpisom „Кralj Petar I Кarađorđević“. Nalazi se u dvorištu parohijskog doma. Srušile su ga ustaše u aprilu 1941. godine.

Stanovništvo

U Dobrljinu je 1948. godine bilo 2 492 stanovnika a prema popisu 2013. godine evidentirano je 858. stanovnika. Njihov broj je, prema procjenama u MZ blago porastao dostigavši brojku od hiljadu. U Drugom svjetskom ratu ubijeno 255 mještana, 173 partizanska borca i 246 djece uzrasta do 13 godina, 29 boraca poginulo je u vrijeme poslednjeg rata, kao i šest civilnih žrtava, četvoro djece i dvije žene.

-Ovdje se sada naveliko obnavlja duhovni život. Tako je u cijelom Potkozarju. Našu parohiju čine Dobrljin, Gornje i Donje Vodičevo, Kuljani, Prusci i Velika Žuljevica – priča Radulović o sadašnjem vremenu, naglašavajući problem stalnog smanjenja broja stanovnika.

-Godišnje u prosjeku imamo 50 sahrana. Po crkvenoj računici, tokom poslednjih deset godina, umrlo je 500 stanovnika u dobrljinskoj parohiji. Suprotno tome je mali broj rođenja odnosno vjenčanja i krštenja. Ohrabruje činjenica da nemamo naglašen odliv, odlazak mladog stanovništva odavdje – pojasnio je protojerej Radulović.

FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER

Među mladim bračnim parovima, koji primjerom nude optimizam su Kosa i Duško Zec. Oni žive u Dobrljinu a zaposleni su u Centru za kulturu u Novom Gradu.

– Ovdje nam je najljepše. Ne pomišljamo na odlazak, bilo kuda. Ovo je naša prva, zajednička, bračna jesen u Dobrljinu. Oko nas je zrelo voće, jabuke nam vise iznad glava. U bašti imamo dovoljno zdravog povrća. Naša sredina je lijepo mjesto za život, priroda ima izuzetne čari a nas dvoje smo ovdje srećni – pohvalili su se Kosa i Duško.

U Osnovnoj školi u Dobrljinu ima 118 učenika, što se ovdje ipak smatra povoljnim, mada ih je nekada bilo mnogo. Školi ne prijeti gašenje a među sagovornicima Srpskainfo, kao što je mladi bračni par Zec, vlada optimizam u budućnost ovog mjesta.

Između ostalih, školu su pohađali, Mladen Oljača, Dragan Кolundžija, Zdravko Zgonjanin, Dragan Ranilović i drugi. Dobrljin i okolinu, zastavama je ukrasio a putokazima označio penzioner Zoran Brdar, što predstavlja takođe osobenost i inicijative stanovnika koji žive u ovom mjestu.

Izvor: Srpskainfo