Život na selu je život bez stresa i ne postoji ljepše mjesto od ovog , poručuju mještani Palančišta, mjesta koje je posjetila ekipa „Kozarskog vjesnika“.
Kao i u većini prijedorskih okolnih sela, mještani Palanšišta bave se poljoprivredom. Ranko Banović uzgaja bikove i ovce.
„Nije nam bilo isplativo uzgajanje stoke, ali sada kako je cijena porasla, isplati se. Veliki je to izdatak da kupiš tele za 1.500 KM, a prodaš bika za 3.000 KM. On to sve pojede, ali jedino što sačuvaš pare, tu kao štediš sebi“, objašnjava on.
Ističe da život na selu nije lak, ali da ima veliki broj prednosti.
„Lijepo je otići malo u grad, ali najljepše je na selu. Tu najmanje ima stresnih situacija. Imali smo velike probleme ranije sa snijegom i progrtanjem puta dok su bile jače zime, sada ne. Bilo je problema i sa strujom, ali smo ih rješili. Postavljene su nove bandere. U Palančištu smo bili pravi sretnici, jer smo pili vodu s Kozare. Ona se povukla, a sistem vodosnabdijevanja nismo riješili, pa je sad to problem koji muči ljude. Iz Gradske uprave su nam obećali da će u Palančištu,a radovi bi trebali početi naredne godine, voda poteći iz česme. I to bi nam baš mnogo značilo. , kaže on. Osim poljoprivrede, Banović je i majstor za sladoled. To mu je dodatno zanimanje. Recept nije otkrio, ali njegove komšije tvrde da boljeg sladoleda nadaleko nema.
„ Vojsku sam služio sa jednim Albancem, koji mi je tada otrkrio recept za sladoled. Nakon minulog rata supruga je bila bez posla, pa smo odlučili da isprobamo recept i počnemo praviti sladoled. Na zborovima smo često i svi kažu da je fantastičan“, priča Banović, koji ima aparate za pravljenje sladoleda. Oni koji njegov sladoled nisu probali u Palančištu mogu to uraditi na zborovima u Marićkoj, na Manjači i u Moštanici
Ovaj mještanin Palančišta je i pokretač i organizator sportskog takmičenja koje ima međunarodne dimenzije. To je „Petrovdnski turnir u šahu“.
„Ranije smo kod crkve za slavu sela Petrovdan imali turnire u fudbalu, međutim sadašnje generacije više nisu aktivne u fudbalu. Pošto se bavim šahom i idem na turnire odlučio sam da u našem selu organizujem međunarodni turnir. Održan je dva puta i tu mi je pomogla Gradska uprava, tako da ćemo tu tradiciju nastaviti. Na njemu učestvuje oko 60 ljudi . A među gostima imamo četvorostrukog prvaka Jugoslavije Milana Vukića, koji dolazi na taj turnir, čast je takvom biti domaćin“ ističe on.
Da je Palančište prepoznatljivo po šahovskom turniru dokazuje i jedna anegdota.
„Pobjednik našeg turnira u šahu Vlado Jakovljević sreo se slučajno sa Novakom Đokovićem i uslikao. Ispod te fotografije je pisalo prvak Vimbldona i prvak Velikog Palančišta, ništa više nije potrebno objašnjavati, eto toliko smo mi poznati“, priča Banović uz osmijeh.
Osim sladoleda, šaha i prirodnih ljepota, ovo selo prepoznatljivo je i po rasnim psima šarplanincima. Uzgaja ih Stojan Vučković, koji tvrdi da je riječ o psima koji ne donose profit, ali ih on uzgaja zato što ih voli.
„To su psi kapitalci koji mogu biti teški oko 70 kilograma. I trenutno imam četiri ovakva psa. „ kaže Stojan i dodaje da njegovi ljubimci osvajaju i nagrade na brojnim takmičenjima.
„Prošle godine u Banjaluci ženka je osvojila treće mjesto od 9 do 12 mjeseci, a mužjak drugo .“ , kaže on.
Nažalost, i Palančište dijeli sudbinu sela i to ne samo prijedorskih. Mladi odlaze, a želja onih koji žive u njemu je da putevi koji su gradili, budu putevi dolaska, a ne odlaska.
