Danica je čest gost Banjaluke i Republike Srpske, a ona je otkrila i zašto toliko voli Banjaluku i Republiku Srpsku:
– Pomaže Bog svim dragim čitaocima. Bogu hvala da je tako, jer sa velikim zadovoljstvom i radošću u srcu uvijek dolazim u Republiku Srpsku i uvijek iznova se obradujem kada vidim koliko su ljudi slični nama u Crnoj Gori, pa se i ne osjećam kao da sam gost nego upravo kao da sam došla u svoje jer to i jeste tako. Najviše volim Republiku Srpsku jer se tamo osjeća jedinstvo našeg naroda, a najviše se može osjetiti jačina nesalomivog duha koji već decenijama strada, a iz tog stradanja izlaze samo jači – kaže Danica.
Danica je, između ostalog, otkrila i koje je uspomene vežu za Banjaluku:
– Prije svega me najviše vežu ljudi, naši dobri prijatelji, i naravno naposlijetku lijepi događaji, brojni koncerti i nastupi, Hram Hrista Spasitelja gdje se uvijek iznova iznenadim kada vidim koliko ima pobožne omladine u crkvi. Banjaluka je grad koji je jako razvijen i koji odiše kulturom – ističe Crnogorčevićeva.
Danica ja rodila sina, te su mu dali ime Sava, a to je odjeknulo u javnosti, a s obzirom na ime srpskog svetitelja, Danica je otkrila da je li je srpski narod na svetosavskom putu:
– Naš narod je kroz svoju istoriju prošao teška iskušenja. Ipak su najteža bila ona u 20. vijeku kada je bezbožništvo donijelo odricanje od tradicionalnih vrijednosti na kojima je nastao naš narod. Ipak. Ne bih se složila sa pesimistima koji smatraju da se naš narod odrekao svetosavskog puta. Ima u našem narodu jedna izreka koja ilustruje nadu u to da se korijen ne može zatrijeti i koja kaže : „Gdje je vrelo, tu će i kapati”. Tako i mi možemo da vidimo kako se među mladima ponovo rađa slobodarski duh njihovih predaka i vjera pravoslavna koja leži u osnovi zavjeta Svetog Save. To je taj duboki i živi korijen naš koji se ne može tako lako iščupati, naši geni koji nam ne daju da budemo robovi i izrodi. Trudeći se da dođem do što više naših sunarodnika sa porukom očuvanja kontinuiteta našeg narodnog bića, mogu da posvjedočim koliko je ono živo i kako malo treba da se probudi iskra slobode i časti. Zato s čvrstom nadom i s ponosom na naš narod gledam u budućnost – priča Danica.
Danica je sa suprugom Ivanom, koji je sveštenik, spremila svjetovnu himnu posvećenu Danu Republike Srpske pod nazivom “Za život Srpske”, pa otkrila po čemu je specifična ta pjesma:
– Već dugo ta pjesma čeka da krene u realizaciju. Zaista smo željeli da napravimo nešto za Republiku Srpsku. Prvo je to bila pjesma „Rano moja” posvećena svim žrtvama stradalim u Jasenovcu, a zatim ova nova „Za život Srpske”. Zapravo, to je kompletno djelo mog supruga, i tekst i melodija, kao i sama ideja projekta. Moja malenkost je otpjevala, Jelena Aleksić uobličila prateće vokale. Aranžman je radio Joca Savić, a na naše veliko zadovoljstvo u tom projektu će učestvovati najbolji hor na našim prostorima, hor „Srbadija” iz Bijeljine koji već ima zapažene uspjehe – kazala je Crnogorčevićeva.
Danicina pjesma “Veseli se srpski rode” postala je, nezvanično, himna litija za odbranu pravoslavnih svetinja u Crnoj Gori, a Crnogorčevićeva je otkrila kako je pronašla novi izraz “evergrinovima”:
– Često dobijam pitanja o inspiraciji za ovu pjesmu, koja je stekla tako veliku popularnost. Pjesma je nastala spontano kao trenutak inspiracije mog supruga Ivana i mene, kada su njegovi stihovi i melodija našli odraza i izraza u mojoj umjetničkoj viziji i kreativnosti. To što je pjesma nastala spontano, ne znači da nije imala duboku osnovu – ona je zapravo rođena iz duše, iz ljubavi prema našem narodu, a možemo slobodno reći i onim Njegoševim riječima „iz glave je cijela naroda”. Njena popularnost je dokaz toga. Ono što se rađa iz ljubavi dolazi do srca ljudi, ono što niče iz duše odjekuje do vječnosti, a to što je pjeva svako ko nosi ime srpsko, a i oni koji to nisu, pokazatelj je da je ona odraz narodnog bića – ističe Danica.
Danica ima poseban i drugačiji umjetnički put na koji je, kako kaže, veoma ponosna.
– I te kako naravno! Veliko je to kada čuješ da neka tvoja pjesma zaživi toliko u narodu, ali moramo priznati i suprug i ja, da zaista se ne osjećamo nešto uzvišeno jer smo eto mi tvorci te pjesme, prvenstveno sve do trenutka dok pjesma nije izašla u javnost. Tog trenutka ta pjesma više nije naša svojina nego svojina našeg naroda i svih onih koji u njoj vide i osjećaju slobodu duha. Možda upravo zbog toga je i toliko pronašla veliki broj slušatelja i pokrenula jedan novi talas stvaranja slične muzike i sličnih pjesama nakon nje. Dakle, sama pjesma ima veoma dublje značenje nego na prvi pogled – priča Crnogorčevićeva.
“Moj rad je pokušaj povezivanja prošlosti i budućnosti”
– Perspektiva sa koje dolazi moje umjetničko stvaralaštvo je mnogo šira od onoga što bismo nazvali sadašnjim trenutkom, jer se trudim da se napajam divnom narodnom tradicijom koja svoje postojanje vuče iz prethodnih vijekova, a istovremeno da umjetničku poruku koju šaljem, oslonjenu na savremeni jezik komunikacije prenesem ne samo na aktuelni trenutak, nego sa nadom da se odjek te poruke čuje i u danima koji dolaze. Dakle, moj rad je pokušaj povezivanja prošlosti i budućnosti, gradnjom kontinuiteta zasnovanog na internoj sudbini našeg naroda kroz vrijeme. U tom smislu i posmatram izazove sadašnjeg trenutka, ne kao pojedinačne probleme ili izolovane zadatke jedne generacije, nego kao što je zavjetna borba za opstanak i očuvanje same narodne suštine, koju neokrnjenu predajemo našim potomcima – zaključila je Danica.
Izvor: Srpskainfo
